Bol

BolOna je tu da nas iscijeli i da nam pokaže što se nalazi ispod njezina tereta. Ima mnogo ljudi koji uporno izbjegavaju suočavanje s boli, odnosno suočavanje sa svojim unutarnjim djetetom. Ni pod koju cijenu ne žele ući u svoj unutarnji svijet i osvijestiti njegove sadržaje. To je stoga jer im je lakše ostati neozbiljno dijete koje ne želi preuzeti odgovornost za svoj život, pa zato negiraju unutarnji glas, misleći da su time postigli snagu i moć; čak su i ponosni na to, neumorno se dokazujući u materijalnom svijetu. Misle da njihova snaga leži u negiranju emocija, a ne znaju da kako bi došli do tih istih autentičnih emocija, moraju se najprije suočiti s boli koja je omotala njihov istinski JA poput čvrste policijske vrpce na mjestu zločina. Da, mjesto zločina je mjesto za sve one koji se boje proviriti u duboke emotivne sadržaje. Izbjegavaju bol i smatraju da su pobijedili sebe! Tako, doduše, mogu funkcionirati u svom svijetu, no pitanje je koliko dugo? Koliko dugo će unutarnji svijet neosviještenog čovjeka trpjeti unutarnje tlačenje, ponižavanje i ropstvo? Koliko dugo će svoju unutarnju realnost emitirati u izvanjski svijet, stvarajući oko sebe nepodnošljivu energiju za ljude kojima je okružen? Noseći snažan ego unutar sebe, čovjek može cijelog žívota boraviti u svom unutarnjem zatvoru, no kvaliteta njegova života tada je upitna. Ne puknu li okovi ega u ovom životu, puknut će u nekom drugom gdje će se čovjek morati suočiti s vlastitom boli. I tako se opet vraćamo na proces ulaska u crnu rupu.

         
Ocjena: 4.8 / 5 (596 ocjena)