Bolesti koje se prenose duhovnim putem

Ima li veće bolesti od one koja se razvije u našoj psihi pa se uvjerimo u ono što ne postoji? Ozdravljivanjem čovjekove duhovne dimenzije može uzročno izliječiti uistinu veliki broj ljudskih psihosomatskih bolesti. Bolest postoji mnogo prije samih simptoma. Budući da simptomi nisu bolest, oni predstavljaju početak njezinog liječenja. Svaka bolest je znak kako se u duhovnoj duši pojavio nered te da je čovjek otpao od svojeg središta. Svaka stanica ljudskog tijela nosi čovjekovu duhovnu dimenziju. Sve stanice tijela jesu čovjek. Svaka pojedina stanica misli, odlučuje i ima samo jedan smisao – da sačuva život. Umjetna duhovnost se manifestira tako što čovjek govori, odijeva se i ponaša tako kako on zamišlja da bi to radio duhovan čovjek. Iako je naša težnja za razvojem uvijek istinska i čista, često se miješa sa nižim motivima, uključuje želju da se bude voljen, želju za pripadnošću, želju da se popuni unutrašnja praznina, uvjerenje da će duhovni put eliminisati naše stradanje. Kada se ego se identifikcira s duhovnim iskustvom i pripisuje ga sebi. U većini slučajeva, ova bolest ne traje dugo. Ali kod ljudi koji sebe smatraju prosvijetljenim i / ili duhovnim ona se zadržava dugo vremena. Osjećaj ‘duhovne superiornosti’ – je još jedan simptom bolesti, koja se prenosi duhovnim putem. Očituje se kao suptilnoi osjećaj “bolji sam i mudriji od ostalih, ja sam iznad njih, jer ja idem duhovnim putem”.