Gatanje – nekad i danas

Paganizam ili gatanje prema smjerovima vjetra i vode Prirodni su elementi oduvijek imali značajnu ulogu u predskazivanju budućnosti. Na žalost, vremenom su izgubljene najvažnije činjenice koje nam pokazuju kako su ljudi predviđali budućnost kroz dva povijesno najpoznatija tipa gatanja – gatanje na osnovi atmosferskih prilika (aeromantija), te gatanje po toku vode (hidromantija). Danas tako imamo malo podataka o načinu korištenja ovih metoda. Ipak, poznato je da je nekada aeromantija – gatanje na osnovu vjetrova, oluja, oblaka, duge i drugih prirodnih pojava, bila poznat i uobičajen način proricanja sudbine. Još su stari Vavilonci  u davna vremena obraćali veliku pažnju na gromove i munje i pridavali im veliki značaj dok su Indusi bili specijalizirani za tumačenje raznih oblika oblaka. Tako nam je na primjer ostalo europsko praznovjerje koje smatra da će, kada grmi na istoku, sigurno doći do nekog krvoprolića, rata ili prirodne katastrofe. Isto tako, jaka oluja na Božić znači smrt vladara.  Neki su stari narodi promatrali djelovanje vjetra na određene predmete. Recimo, zvona su okačena na drvo baš zbog mogućnosti proricanja. Tada je sa posebnom pažnjom osluškivanja zvonjava i po zvuku zvona su tumačeni budući događaji dok su na drugim mjestima, obično uz more, stanovnici promatrali gibanje vode izazvano lakim povjetarcem. Tu vidimo povezane ove dvije metode – aeromantiju i hidromantiju u jednu.

Ponekad je, na nečiji zahtjev gataoc sam izazivao ove pojave – bacao je šljunak u sveto jezero dok su bogatiji proroci bacali čak i drago kamenje. Bogovi zaštitnici gatanja Aeromantija i hidromantija su imale i svoje bogove zaštitnike kojima se se proroci obraćali prije gatanja:

ADAD je Vavilonski bog munje i groma i najvažniji bog svih proroka. Njegova pratilja je boginja EA, boginja svježe vode, svevideća i sveznajuća. Njoj se, prije nego se počne sa gatanjem polaže zakletva.

HAPI  je bog Nila i priziva se kada se gata za dobru i plodnu ljetinu.

TIN je jedno od najvažnijih božanstava; bog groma i munje. Uvijek kao opomenu baca dvije munje dok trećom kažnjava. Vrlo se rijetko priziva pošto se smatra da je ljutit bog i da ga se za milost treba moliti samo u krajnjoj nuždi.

Različite tehnike gatanja kroz povijest

Gatanja su kroz različita povijesna razdoblja prodirala u sve kontinente a neka se d njih koriste i danas. Ipak postoje i mnoge zaboravljene tehnike poput gatanja brašnom ili ječmom, maslinama, kamenjem, pijeskom, iglama, Još nailazimo na tehnike poput gatanja iz dlana, gatanja solju, grahom ili gatanja pomoću viska ili kristalne kugle. Drevni su narodi za gatanje koristili dostupne im predmete, uglavnom one koje su svakodnevno upotrebljavali. Vračevi i proroci koji su ih koristili su uživali veliko poštovanje u zajednici. Evo nekih tehnika koje su se koristile a koje nam danas mogu izgledati smiješno iako su tada vrlo ozbiljno shvaćene:

Gatanje solju – tehnika koja je svoj procvat doživjela u srednjovjekovnoj Europi, a vidovnjak bi na otvorenom prostoru zapalio vatru i bacao u nju sol. Ova tehnika gatanja datira i do stare Grčke ali je tamo glava kuće bacala sol u vatru ali i tumačila zvukove koji bi se stvarali. To je uvijek bio najstariji muški član porodice.

Gatanje pijetlovima – bilo je vrlo popularno u starom Rimu gdje bi vrač po zemlji bacao kukuruz crnim pijetlovima i tumačio otiske koji su pijetlovi ostavljali u zemlji.

Gatanje brašnom – potječe od kulta boga Apolona, a podsjeća na kineske kolačiće sudbine. Najprije se postavljalo pitanje na koje se traži odgovor, a zatim bi se na devet papirića pisalo devet mogućih odgovora. Nakon toga su se od brašna i vode pravili mali kruščići u obliku lopte, a u sredinu bi se stavljali papirići s odgovorima. Onaj koji postavlja pitanje bi ih promiješao i po osjećaju izabrao jedan koji je sadržavao odgovor na njegovo pitanje.

Gatanje ječmom – poznato u više različitih kultura, najviše zbog svoje opasnosti. Vrač je mijesio i pekao posebno tijesto od ječma i u tu smjesu dodavao jednu od halucinogenih biljaka koje su djelovale kao opijum i poticale njegove vizije. Opasnost ovog gatanja je upravo halucinogena biljka koja, ako se ne koristi u preciznoj količini i ukoliko se tijesto nedovoljno dugo peče, može djelovati i kao otrov.

Gatanje pijeskom – ova  tehnika gatanja ima korijene u drevnoj Perziji odakle se proširila čitavom Azijom i stigla u Europu gdje je imala zamaha sve do perioda renesanse. Iako na prvi pogled izgleda jednostavno, ova metoda zahtjeva iskustvo i preciznost. Vrač pred sobom drži posudu s pijeskom koju onaj koji postavlja pitanje desnom rukom jednom promiješa. Vrač bi zatim tumačio oblike koje su se napravili. Osim pažljivog proučavanja pijeska, vidovnjak je uzimao u obzir i popratne pojave koje su slijedile tijekom miješanja pijeska pa se tako iznenadni vjetar koji bi puhao i uklanjao određene količine pijeska tumačio kao vrlo ozbiljno i zloslutno predskazanje. Postojali su i mnogi drugi popratni simboli poput lista ili insekta koji bi sletio na pijesak i tako na simbolički način utjecao na predskazanje.

Gatanje kamenom – potječe od Kelta, ali nije dugo preživjelo, niti se raširilo na druga područja. Koristi se samo za pitanja na koja se može odgovoriti sa da ili ne. Onaj koji postavlja pitanje drži kamen iznad sjekire koja je zabodena u zemlju. Prema načinu i strani na koju bi kamen pao vrač bi tumačio odgovor na pitanje.

Gatanje pomoću životinja – korijene ima u šamanizmu i do danas se prakticira u nekim dijelovima svijeta, ali se uglavnom povezuje sa predrasudama i praznovjerjem. Onaj koji postavlja pitanje na svom putu do vrača treba obratiti pažnju na životinje koje će na tom putu sresti. Kasnije mu opisuje životinje koje je sreo i njihov redoslijed, a šaman na osnovi tih informacija tumači pitanje.

Gatanje iglama – metoda koja se zasniva na korištenju oštrih predmeta i to uglavnom igala i čavala. Vrač drži u šaci trinaest igala i koncentrira se na pitanje u vezi kojega želi saznati odgovor. Ispruža ruku i ostavlja ih da padnu na površinu blago posutu brašnom, šećerom ili solju. Nakon toga tumači način pada i oblik kojega su igle formirale na površini.