Kad se prilagođavamo drugima

Svi su naši životi međusobno isprepleteni. Logično je stoga da jedni na druge utječemo. No, gdje je granica gdje prestajemo biti svoji, i što se tada počinje događati? Svoji ste onda kada svoj stav ne morate prilagođavati drugima jer ste uvjereni da oni bolje znaju. Mišljenja drugih postaju vam važna kao i lanjski snijeg. Svoji ste kada shvatite da vam nitko neće pljeskati za vaše snove već ih sami morate čuvati i držati u sebi kao najveću svetinju. Ako slušamo sebe, ako idemo za onim gdje nas život zove, a zove nas uvijek, onda nemamo unutar naše svijesti nastojanje ispunjavanja tuđih očekivanja. No, može se dogoditi, a sigurno i hoće, da ste baš time što ste odabrali sebe, što ste odlučili biti vi, što ste išli putovima kojom vas zove vaš život itekako ispunili nečija očekivanja. Zašto se mijenjati i prilagođavati partneru koji vas ne prihvaća kakvi jeste, nego od vas očekuje da budete ovakvi ili onakvi? A zapravo vas nikad neće prihvatiti, koliko god se trudili, jer je to vibracijski nemoguće, dok nešto ne promijenite. Pravi život počinje onda kada više ne morate drugima klimati glavom onako kako oni traže I ponašati se prema njihovim ‘pravilima’. Kada jednom osvijestite to saznanje pitat ćete se zašto vam je toliko trebalo da to shvatite i donesete tu jednu odluku kada ste tako mogli živjeti cijelo vrijeme. Zapamtite da ne morate ključ upravljenja vašim životom predati drugima.