Misterij kristalnih lubanja

Jesu li tehnologije drevnih naroda bile naprednije nego što to danas smatramo? Pitanje je to koje već desetljećima podjednako muči znanstvenike i alternativce, s obzirom da iz «prošlosti» povremeno izrone vrlo neobični predmeti čije je porijeklo i svrhu nemoguće utvrditi, a koji samim svojim postojanjem dovode u pitanje općeprihvaćene teorije o tijeku razvoja čovječanstva.

Vjerojatno najpoznatiji i najmisteriozniji artefakti koji će još dugo zadavati glavobolju znanstvenicima i rasplamsavati brojne teorije o postanku, stupnju razvoja drevnih civilizacija i izvanzemaljskom porijeklu čovječanstva su kristalne lubanje.

Jednu takvu lubanju, tešku nešto više od pet kilograma pronašla je Anna Mitchell-Hedges, kćer britanskog pustolova Mikea Mitchella-Hedgesa krajem dvadesetih godina u Hondurasu. Njezin je otac tamo radio na iskapanju ruševina grada Lubaantuma, jednog od posljednjih poznatih velikih središta Maja, no njihova verzija priče o slučajnom pronalasku lubanje i danas izaziva sumnje. Naime, gornji dio lubanje Anna je navodno pronašla baš za svoj 17. rođendan ispod nekakvog žrtvenika, a njezin donji dio tek tri mjeseca kasnije. Lubanja čija se vilica vrlo jednostavno može odvojiti od gornjeg dijela i potom ponovno spojiti izrađena je od čistog, prirodnog gorskog kristala, kvarca. Zbog pomalo sablasnog izgleda nadjenuli su joj ime Lubanja smrti.

O drugoj kristalnoj lubanji u vlasništvu Britanskog muzeja (Museum of Mankind) također se gotovo ništa ne zna. Kupljena je 1898. u New Yorku, na aukciji draguljarske kuće Tiffany and Co. Navodno je 1881. dospjela u ruke francuskog preprodavača antikviteta Eugene Bobana. Nakon što je nije uspio prodati u Francuskoj, kao ni u Meksiku, prodao ju je čuvenoj draguljarnici. Ova lubanja ipak je prilično drugačija od Mitchell-Hedgesove. Naime, njezina vilica ne može se odvajati, izrađena je u jednom komadu, i to toliko preciznom tehnologijom da se otvara pitanje koliko je autentična.

Iako su obje navedene lubanje navodno pronađene u srednjoj Americi pa im se pripisuje Majansko porijeklo, najveći misterij upravo je vrijeme njihovog nastanka. Znanost nema načina da bez njihovog uništavanja utvrdi starost kristala od kojeg su izrađene. Analize koje su stručnjaci obavljali na lubanji Britanskog muzeja pokazale su kako je u njenoj izradi, s obzirom na tehnologiju rezbarenja, definitivno korištena tehnologija kakva u Meksiku nije bila dostupna najmanje do dolaska Španjolaca u 16. stoljeću. Pod mikroskopom su, primjerice, uočili tragove kružnog zupčanika, «suvremenog» alata za obradu dijamanata, dok su nozdrve i očne duplje bez sumnje izdubljene bušilicom. Uz to, utvrđeno je da kristal od kojeg je izrađena porijeklo vuče najvjerojatnije iz Brazila ili s Madagaskara.

S druge strane, na Mitchell-Hedgesovoj lubanji nema niti jednog traga korištenja metalnih alata. Gotovo je nevjerojatno da je cijela izrađena iz istog komada kvarca. Uz mnoge druge karakteristike za koje ni dan danas nema logičnog objašnjenja, ova kristalna lubanja, među ostalim, sadrži i jednu nadasve neobičnu i vrlo sofisticiranu karakteristiku moderne optike – prelamajući svjetlost koja ulazi u donji dio lubanje pod kutem od 45 stupnjeva, usmjerava je izravno u njene oči. Najvjerojatnije je upravo to razlog brojnim misterijima i nadnaravnim moćima koje joj se pripisuju. Vjeruje se da ova kristalna lubanja zrači posebnom energijom, a ljudi koji su s njom bili u «kontaktu» tvrde da su doživjeli mnoge neobjašnjive snove i vizije. Pojedinci su tvrdili da povremeno mijenja boju, kao i da u očnim dupljama vide slike građevina ili pak čuju zvuk zvona. Također, Mike Mitchell-Hedge pričao je kako su Indijanci ovu lubanju doživjeli kao svoje božanstvo. Molili su joj se, a na rastanku su mu je poklonili jer se prema njoj odnosio s poštovanjem.

Jedna od najpopularnijih legendi kaže da na svijetu postoji ukupno 13 kristalnih lubanja. Na Zemlji su ih ostavile drevne civilizacije i u sebi sadrže informacije o porijeklu čovječanstva, koje će pokazati tek kada se sve zajedno otkriju i stave na isto mjesto. Intrigantno je da su na područjima na kojima su obitavale Maje pronađene i lubanje izrađene od ametista, rozenkvarca i dimnog kvarca. Koliko je među njima uopće autentičnih, čemu su i kako služile prave kristalne lubanje, vjerojatno nikada nećemo moći sa sigurnošću utvrditi.