Što kada uspijemo

Što bi bilo kada biste uspjeli napraviti sve ono što ste planirali i željeli? Što bi bilo onda? Je l’ bi sunce toplije sjalo, ujutro biste se budili s manje, ma što s manje, bez stresa. Mogli bi se posvetiti drugim stvarima, ljudima, poslovima… Imamo li toliku potrebu kontrolirati svoj život? Dolazimo do jedne točke. Što kada uistinu uspijem? Nebrojeno puta dogodi se da ljudi nakon nekog obično ustaljenog posla, a navikli su na takav rad, odjednom zabljesnu na nekoj drugoj višoj poziciji, često na političkom nebu. Uspjeh obično traži prilagodbu na drugačiji rad. Možda javne nastupe. Naravno ponekad traži i veću odgovornost. Pitanje se postavlja da li je ta osoba dovoljno spremna ili pak ambiciozna obavljati takvu dužnost. Da bi uspjeli u životu potrebna su određena znanja, iskustva, trud i rad. Da bi zadržali taj uspjeh potrebno je ponajprije prihvatiti sebe, što znači da od sebe nećemo očekivati savršenstvo, i da, vrlo je bitno da uvijek imamo snage oprostiti sebi neke pogreške, te da ih strpljivo popravljati. Ako smatramo da ćemo preko uspjeha dokazati (drugima ili sebi) da smo bolji, pametniji, kreativniji ili snažniji, onda nije nimalo čudno da nas je strah uspjeti. Što je više takvih ‘ vrijednosti’, uspjeh je teže postići. Strah je naša primarna obrambena emocija i ako ju prihvatimo kao učitelja, može nam biti izvrstan putokaz na putu do uspjeha. Strah će uvijek biti tu, pri svakoj većoj promjeni, pri svakom značajnijem koraku. Svaki novi uspijeh donosi novu doza straha. Prihvatimo li i svijetlu i tamnu stranu svojih želja i ciljeva, možemo krenuti u realizaciju svjesno se suočavajući s onim što nam stoji na putu do uspjeha.