Voodoo – opasna crna magija ili miroljubiva vjera?

Kad netko kaže Vudu (Voodoo) većina se ljudi sjeti krpene lutke u koju netko zlobno zabija iglice, dok tip udaljen 10 000 km u bolovima pada na pod… Za takvu su percepciju odgovorni isključivo Hollywoodski filmovi i baš zbog je zbog tih filmova Vudu vjerojatno jedna od najneshvaćenijih religija – vjerojatno mnogi ne znaju da se radi o priznatoj religiji jer ga povezuju uglavnom sa crnom magijom! U većini se filmova tako prikazuje mračna, mistična i zlokobna magija čija se osnova često vrti oko žrtvovanja životinja i korištenja moćne magije i šivanih lutki, kako bi se nekome naudilo na najgore načine. To je vjerojatno najdalje od objašnjenje što Vudu stvarno jest, i samo je dokaz kako nas ono što vidimo na televiziji može odvesti daleko od istine.

Tri su glavna tipa Vudua i svaki svoje korijene vuče iz mjesta gdje se razvio. U Zapadnoafričkim zemljama Vudu još uvijek prakticira oko 30 milijuna ljudi! Na tom su se, od ostatka svijeta zatvorenom području, rituali i vjerovanja mogli širiti bez utjecaja vanjskog svijeta i drugih religija dok su druga dva tipa bila puno podložnija.

Drugi, Louisiana Vudu jedinstven je po svojim običajima a prakticirao se uglavnom, kako mu i ime kaže, u Louisiani te u sjeveroistočnoj Americi. Tu se već vide tuđi utjecaj na religiju; najviše Španjolski i Francuski, te utjecaj Kreolske popuacije. Vudu sa Haita, prakticiran samo na otočju, pokupio je isto tako Francuske običaje ali se u njemu primjećuje i najveći utjecaj kršćanstva i Katoličke crkve.

Utjecaji kršćanstva i priznanje Katoličke crkve

Iz prvog pogleda izgleda da religija koja se bavi opsjedanjem tijela duhovima, raznim ljekovitim biljkama ali i otrovima – ne može imati puno veze sa bilo čim što propovijeda kršćanstvo. Ipak, postoje snažne paralele; tako su u fleksibilniji haitski i luizianski Vudu uklopljene mnoge kršćanske tradicije i vjerovanja. Duhovnost je tako u obje religije centar svega, a mnoge ličnosti koje se javljaju kroz Bibliju i povijest kršćanstva, u nešto drugačijem obliku možemo naći i u Vuduu. Aida Wedo tako odgovara liku djevičanske sv. Marije, dok Legba -u Vuduu čuvar vrata (ili ključeva) – bez dvojbe prikazuje lik svetog Petra.

Isto tako u Vuduu su najvažniji sveci nazvani upravo imenima katoličkih svetaca koje zapravo predstavljaju. Čak se i u najizoliranijim mjestima zapadne Afrike vjeruje da postoji samo JEDAN vrhovni Bog. Zapravo su sličnosti među dvije vjere toliko jake da između njih nema amiziteta već štoviše, savršena mirna koegzistencija. Svećenstvo obje crkve surađuje tamo gdje se vjerovanja križaju, a vjernici su u snažnom socijalnom dodiru. Svećenici obje religije isto tako rade za opće dobro sa ciljem mira i prospiriteta u Africi, inače kolijevci Vudua.

Tako je Papa Ivan Pavao ll. vjernike Vudua prozvao poznavateljima jednog i jedinog boga koji se s Katoličkom crkvom nalaze u praksi, učenjima i vjerovanjima. 1993. godine je čak održana i ceremonija sa Papom na čelu kojom se pokazalo kako kršćanstvo prihvaća nastojanja Vudua u Africi, ali i širenje njihove vjere po cijelom svijetu.

O povijesti Voodooa

Vudu ili Vuvun prevodi se ugrubo kao «spirit», duh. Na obali zapadne Afrike (od Nigerije do Gane) Vudu je danas organizirana tradicionalna religija iz koje su proizašle mnoge animalističke religije koje su se proširile po cijeloj Africi i dijelu južne Amerike. Prvenstveno je zamišljen kao magija koja može pomoći u mnogim osobnim problemima, što ga u startu razlikuje od ostalih magija kojima je naglasak na nauditi. Milijuni ljudi u Africi, Europi i Americi vjeruju u Vudu koji je zaživio već stoljećima, a u zemljama poput Haitija i Zimbabvea je postao i službena religija. To je još jedna stvar koja Vudu čini drugačijim od ostalih čaranja – on se nije samo izdvojio kao jedina religija ovog tipa već kao kultura i način života. Zapravo je ispravnije govoriti o vudu kulturi nego o vudu religiji jer je riječ o socijalno kulturnom sustavu koji je neodvojiv od načina života njegovih vjernika i štovatelja – on im daje odgovore na sva životna i egzistencijalna pitanja. Ujedno je Vudu i obiteljska tradicija, vjera koja se tradicionalno prenosi i prakticira u slavlju i radosti – za razliku od vjera poput kršćanstva čiji početci uglavnom počivaju na grijehu, nečem lošem, turobnom, žalosnom i punom krivnje. Oni koji ga ne prakticiraju isto nerijetko dolaze po pomoć zbog vjerovanja u zaštitnički i ljekoviti segment. Tako netko izvana dolazi potražiti pomoć od vudu svećenika jer je poznat i kao religija koja liječi, štiti i povezuje ljude. Ta se živa tradicija tako već tisućljećima razvija da bi zadovoljila potrebe svojih vjernika.