Zašto si dopuštamo povrijeđenost

Zašto si dopuštamo povrijeđenost

Razočaranje je nešto što smo svi isprobali. Je li to bilo jedno ili par velikih razočaranja, niz manjih ili pak uzastopnih, tragovi koji nam ostanu nakon toga utječu na sve kasnije odnose koje započinjemo i održavamo s drugima. No razočaranja ne stvaraju drugi, već nastaju unutar nas. To su naše emocije i uzrok leži u nama. Prirodno pravilo je da u svim životnim situacijama, kada smo na bilo koji način direktno ili indirektno napadnuti imamo pravo braniti se. Bilo argumentima, bilo stavom, bilo zakonskim sredstvima, bilo pravom na osobnost i vlastiti izbor. Zašto si dopuštamo da nas netko vrijeđa? Ako vas netko povrijedi, znači li to da su vaši psihički filteri previše propusni. Odnosno, možda ste previše pristojni, pa šutite, ne odgovarate, ignorirate, mislite “proći će”…A to ima svoju cijenu. Nakon toga biti ćete ljutiti, ljutnju ćete nastojati eventualno progutati i onda ćete si priskrbiti u najboljem slučaju problem sa želudcem, napadom žući, bolesnom jetrom ili pak nažalost čak i karcinomom. Živite u svojem trenutku ovdje i sada. Živite s onim što je ispred vas i uvijek s onim što je pokraj vas. Upamtite da je iskustvo vrjednije od misli (naravno da su misli vrijedne). Osjećaj osobne sigurnosti i emocionalne stabilnosti i nepovredivosti su među najvažnijima. Oni su zaštićene zone, prostori vaših osobnih sloboda i nepovredivosti. Imate se pravo štititi, braniti jer vi definirate svoje granice psihičke i fizičke nepovredivosti. Teško opraštamo sebi, a pogotovo teško uistinu opraštamo drugima. Normalno je da će drugi napraviti propuste, ali ne zaboravljajmo da smo i mi ti „drugi“ koji će ponekad nekoga povrijediti. Kvalitetni međuljudski odnosi traže da sebe i druge gledamo s poniznošću i blagošću.

         
Ocjena: 4.5 / 5 (433 ocjena)