Kako i pretjerani optimizam može biti štetan

Onaj tko na svijet bez rezerve gleda uvijek s pozitivne strane, ima poneku dobru riječ za svakoga i svakoj prilici, uvijek je nasmiješen; takvu osobu s pravom možemo nazvati optimističnom; to je netko tko se istinski raduje životu a teška svakodnevnica ga ne zabrinjava… Danas kada smo okruženi brojnim ratovima, nestašicom i prirodnim katastrofama je možda teže biti optimističan nego je to ikada bilo. No možda nas upravo drugačiji, vedriji pogledi na okolinu mogu izvesti na neki drugi put i pomoći da se sve nabrojeno mijenja? Za psihologe su optimistični ljudi “pojedince koji najčešće nekritički i povoljno procjenjuju uvjete u kojima žive, situacije u kojima se nalaze te ponašanja drugih ljudi koji ih okružuju, očekujući uvijek sve najbolje.” Ovako karakterizirani optimisti mogu zapravo samo ispasti naivni ljudi, koji previše vjeruju drugima i premalo krikično gledaju na svijet oko sebe… Zato je, kako ističu psiholozi, u optimizmu baš kao i u svemu drugom u životu, potrebno naći balans. Jer, i pretjerani optimizam može biti opasan, opasniji i od gorkog pesimizma. U to će se brzo uvjeriti i najokorijeliji optimist ukoliko mu je nepojmljivo da bi mu, npr., netko mogao provaliti ako ostavi vrata otključana, ukoliko sebe uvjeri da su svi dobri te da ga je nemoguće povrijediti ili se pak baca u opasne situacije jer mu optimizam govori da mu se baš ništa ne može dogoditi… No to nisu razlozi da na svijet ne gledamo pozitivno, važno je samo pronaći spomenuti balans i ostati realan koliko je to moguće. Ako ste se sada i zapitali je li optimizam kao takav onda uopće nešto dobro, možemo reći kako psiholozi ne dvoje – prema njima “pozitivan pogled na svijet i očekivanje najboljeg u većini slučajeva može imati blagotvorne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje”. Pitanje je samo koje situacije procjenjujemo s optimističnim pogledom i ružičastim naočalama.