Najbolji uvjeti za gledanje aure

​

Neki će ljudi, čak i uz sve znanstvene potvrde, dvojiti mogu li vidjeti auru. Njima se često preporuča vježba koja pomaže dokazati postojanje aure i sposobnost da ju vidimo. Lezimo na leđa na travnjak tijekom toploga dana bez oblaka. Dok ležimo, pogledajmo udaljeno drveće. Pustimo oči da klize od korijena drveća do vrha. Gledajmo u crtu koju čine vrhovi drveća spram plavog neba. Nemojmo siliti oči, samo se trebamo opustiti. Pokušajmo obuhvatiti koliko god možemo neba odjednom. Opustimo fokus, kao pri snenom pogledu u prazninu.

Postat ćemo svjesni blage izmaglice uz rub vrhova drveća. To će biti blaga, prozirna boja, svjetlija od plavog neba u pozadini. Ona ocrtava drveće spram neba. Taj je fenomen najvidljiviji u proljeće kada su aktivirani sokovi i životna sila drveća, a nov rast i energija izbijaju iz korijenja do najviših grana. To je dio aure drveća.

Koji su uistinu najbolji uvjeti za viđenje aure? Neki kažu da je lakše u mraku, jer će se suptilna svjetla lakše isticati. Na nesreću, mrak upije svjetlosnu energiju koja zrači iz tijela. S druge strane, u mraku štapići izrazito rade kako bi nam omogućili noćni vid. Drugi kažu da je najbolje pri jakom osvjetljenju, kad je svjetlosni spektar slobodniji i ima veću aktivnost. Pri jakom svjetlu čunići su podraženi i lakše je otkriti više intenzitete i suptilnije boje.