Komunikacija preko znakova.

Danas je općeprihvaćena činjenica da živimo u digitalnom vremenu, te je vizualna komunikacija na neki način dio svakodnevne komunikacije. Kako napreduje tehnologija tako napreduje i vizualna komunikacija, a ljudi su je prihvatili a da toga nisu ni svjesni. slova napisana u raznim vrstama (virtualnih) poruka, prometni znakovi koji vozaču daju upute o smjeru, brzini i stanju na cesti, ikone na računalu putem kojih čovjek komunicira sa strojem. Važnost znakova, uz uvjet da su uočljivi i dobro oblikovani, proizlazi iz dviju činjenica: prenose informaciju značajno brže i efikasnije od verbalnih poruka i omogućavaju univerzalnu komunikaciju, bez jezične barijere. Pa tako, na primjer, ako pušač vidi oznaku cigarete precrtane dijagonalnom crtom, brže će shvatiti da u tom prostoru ne smije zapaliti cigaretu, nego ako je postavljen natpis na kojem piše „zabranjeno pušenje“. Svaki bi znak trebao biti sam po sebi razumljiv i jednoznačan, bez mogućnosti pogreške pri interpretaciji. Znak za dizalo, prikaz muškarca i žene koji stoje u kvadratu, može se protumačiti i kao put do WC-a u slučaju da na znaku, pokraj kvadrata, nema detalja poput dvosmjerne strelice (gore-dolje). Čovjek je biće koje živi u simbolima i od simbola te i sam stvara svoj svijet simbola. Ljudska egzistencija odvija se u dvama svjetovima – onome stvarnom i onome znakovitom.