Druidi i druidizam

Povijest i sačuvani zapisi

Lozu Druida i njihove duhovne tradicije možemo pratiti tisuće godina unatrag. Prve dokaze prakticiranja njihovih vjerovanja nalazimo u Europi a čak datiraju 25 000 godina unatrag. Druidizam tako predstavlja jednu od najstarijih predkršćanskih tradicijskih vjerovanja. Pretpostavlja se da se druidizam prakticirao na području zapadne Europe, Alpa, i na britanskom otočju sve do prevlasti kršćanstva (inače, 2010. godine je u Velikoj Britaniji druidizam nakon nekoliko godina borbe priznat kao legitimna religija).

Razdoblje prije i za vrijeme kelticizma vrijeme je kada je napisano najviše sačuvanih dokumenata o Druidima. Klasični pisci poput Julija Cezara pišu kako su Kelti razvili vrlo sofisticiran vjerski sustav. Prema njemu, postojala su tri tipa Druida: Filidi odnosno Bardi; poznavatelji pjesama i priči razni plemena koje su kasnije naraštajima prenosili; iscjeljitelji i vidovnjaci, te filozofi, suci i učitelji. Tijekom ovog razdoblja se Keltska kultura dosta mješala sa Grčkom i Rimskom, čemu vjerojatno možemo zahvaliti na toliko sačuvanih druidskih spisa.

Mnogobošci kojima je najveći bog – priroda

Druidizam se danas može opisati kao keltsko vjerovanje koje proučava sklad prirode i ljudi koji u njoj (i sa njom) žive, a druide kao štovatelje bogova munje, sunca i Zemlje, kao i duhova rijeka i planina. Druidi su bili mnogobošci, ali prije svega su štovali prirodu sve i njene elemente. Oni nisu, kako mnogi smatraju bili samo svećenici – bavili su se i učenjem, liječenjem, filozofijom i mnogim drugim granama pa njihov utjecaj nije bio samo religijski već i socijalni. Oni su bili i čuvari drevnih znanja, ali su se trudili i da usvoje što više novih istražujući svoju okolinu. Svoje vrijeme mahom provode u prirodi svjesni njezinog golemog utjecaja i u nastojanju da se ‘sjedine sa savršenim prirodnim ciklusom’. Možda najveći objekt njihova poštivanja bilo je drvo, i to stablo hrasta te imela, a najvažniji magični rituali su se uvijek odvijali u prirodi, najčešće u hrastovim šumama koje su im bile svete. Arheolozi zato vjeruju da su pronađene megalitske kamene građevine, poput Stonehengea, zapravo služili kao druidski oltari i hramovi budući da im zatvoreni prostor, Crkva, nije značio ništa.