Komunikacija bez riječi

Komunikacija je temelj međuljudskih odnosa. Ljudi neprestano komuniciraju, čak i kada su sami. Puno više od razmjene riječi, misli i ideja, ona podrazumijeva cjelokupno ponašanje, jedna od osnovnih ljudskih potreba, a obuhvaća sposobnost slanja i primanja informacija, kao i prenošenje i razumijevanje tuđih misli, osjećaja i stavova. Za razliku od verbalne komunikacije, neverbalna komunikacija je uvijek prisutna kada se ljudi međusobno susreću te u mnogim situacijama u kojima oni nisu fizički prisutni. Ima veliku vrijednost prenošenja informacija o drugima i još mnogo informacija koje netko drugi nije htio namjerno otkriti. Iako neverbalnim znakovima izražavamo svoje osjećaje, oni nam mogu poslužiti i za prikrivanje emocija. Neverbalne znakove nije jednostavno čitati, pa na primjer kada gledamo nekoga u oči, možda će nam promaknuti nešto važno u pokretu ruke. Oni su često određeni kulturom, no postoje i neke geste koje su univerzalne u svim kulturama. Ljudi u svim kulturama smiješe se kada su veseli, a mršte se kada su nesretni, nezadovoljni. Nadmoći neverbalne komunikacije dovode nas do njene druge karakteristike. Jednostavno je nemoguće ne komunicirati neverbalno. Zamislite da morate izbjegavati komunikaciju. Kako biste se ponašali? Zatvorili oči, gurnuli glavu u pijesak ili napustili prostoriju? Nenamjerna neverbalna ponašanja odstupaju od onih namjernih. Primjerice često zamuckujemo, crvenimo se, mrštimo i znojimo se bez namjere da to radimo. Znanstvenici tvrde da nenamjerno ponašanje uvjetuje informaciju, ali da se to ne bi trebalo smatrati komunikacijom.