Astralna projekcija

Pod pojmom astralne projekcije podrazumijevamo razdvajanje astralnog tijela, odnosno ljudske duše od fizičkog tijela. Veza između astralnog i fizičkog tijela tijekom ovog iskustva se zadržava, no svijest i određene kognitivne funkcije usmjeravaju se upravo u astralno tijelo. Astralna projekcija ili putovanje događa se najčešće za vrijeme spavanja ili u stanju dubljeg transa. O ovom neobičnom iskustvu vrlo često govore ljudi koji su bili na rubu smrti ili čak klinički mrtvi. Američki psiholog Kenneth Ring godinama je istraživao takva iskustva. Ono što je svim ljudima koje je proučavao bilo zajedničko, jest da su govorili o napuštanju tijela, kao i da su osjetili iznimno olakšanje te željeli zadržati vantjelesni osjećaj što duže. Također, gotovo svi bili su uvjereni da su iskustvo doživjeli zahvaljujući nekoj uzvišenoj, nepoznatoj natprirodnoj sili. Ring je ustvrdio da njihovi doživljaji najvjerojatnije nisu uzrokovani konzumacijom lijekova, kao i da se ne radi o halucinacijama ili snovima. Skeptici, naime, astralnu projekciju najčešće pripisuju upravo snovima ili pak nedostatku kisika u mozgu.

No, baš sva svjedočanstva Ringovih pacijenata bila su bistra i povezana te utemeljena na vrlo realnom osjećaju. Stoga je ustvrdio da je riječ o autentičnim doživljajima koji su na ispitanike snažno djelovali. Mnogi od njih promijenili su životne navike i stavove i usmjerili se prema pomaganju drugima. Teoriju da se ovakva iskustva događaju u trenucima kada mozak ostane bez kisika opovrgnula su neka druga istraživanja, pokazavši da su brojni pacijenti koji su opisali iskustvo astralne projekcije u svakom trenutku imali dovoljno kisika za funkcije mozga.

Vjeruje se kako se vještina izvođenja astralne projekcije može izvježbati, no najčešće se pripisuje osobama na visokom duhovnom stupnju razvoja, dok se kod drugih ljudi ponekad događa sasvim slučajno.