Bagdadske baterije

Jedinica za mjerenje električnog napona Volt ime je dobila po talijanskom profesoru Allesandru Volti, koji je 1800. otkrio elektrostatički stup, prvi uređaj koji je proizvodio kontinuiranu električnu struju. Sastavio ga je od naizmjenično složenih diskova srebra i cinka, odvojenih kartonom namočenim slanom vodom. Tako je nastala prva baterija.

No, unatoč općeprihvaćenom uvjerenju da je baterija izmišljena u 19. stoljeću, arheološki nalazi s područja Mezopotamije ukazuju da su se baterije možda koristile i prije dvije tisuće godina. Naime, 1936. godine, u jednom selu u blizini Bagdada, točnije u ruševinama koje datiraju iz vremena od 248. godine prije Krista do 226. godine, pronađeni su predmeti koji su na prvi pogled djelovali kao najobičnije posude izrađene od gline. Međutim, svaki je u sebi sadržavao bakreni tuljac pričvršćen asfaltom, unutar kojeg se nalazila oksidirana metalna cijev. Da bi proizveo struju, cilindar je samo trebalo napuniti kiselinom koja bi djelovala kao elektrolit. Replike ovih baterija kasnije su puno puta testirane i svaki put su besprijekorno funkcionirale za proizvodnju struje.

Pitanje na koje nikada nije jednoglasno odgovoreno i koje još uvijek muči znanstvenike jest čemu su točno bagdadske baterije služile. Dio znanstvenika pretpostavlja da su se koristile za galvanizaciju, dok neki smatraju da su se upotrebljavale u svrhu stimulacije elektrošokom, odnosno u religijske svrhe, ili da su služile isključivo za pohranu papirusa. Što je od svega toga zaista točno, još uvijek nije moguće utvrditi, no činjenicu da je riječ o baterijama nemoguće je pobiti.