Crni sljez

Ljekovita svojstva sljeza poznata su od davnina. Pitagorini učenici sljezove su smatrali svetim biljkama, a podjednako su ih cijenili i stari Grci i Rimljani. Od nekoliko poznatih vrsta svakako valja izdvojiti crni sljez. Njegovi listovi i cvjetovi beru se u razdoblju od lipnja do kolovoza, dok je korijen najbolje vaditi tokom jeseni. Njega je potrebno samo nježno očistiti od viška zemlje, dok je listove i cvjetove potrebno odmah sušiti na prozračnom mjestu, bez izlaganja suncu. Pjesnik Horacije je tako govorio da bi se trebali hraniti samo vodopijom, maslinama i crnim sljezom, dok se Hesiod ismijavao s budalama kojima su nepoznata bogatstva skrivena u crnom sljezu. Zanimljivo je i da je Karlo Veliki naredio uzgoj crnog sljeza u svim carskim vrtovima. Za brojne bolesti preporučivala ga je i Sv. Hildegarda u 12. stoljeću.
Poznato je da crni sljez ima snažna protuupalna svojstva. Osim što omekšava natečeno tkivo, ova biljka ujedno ubrzava oporavak. Također, iz organizma odstranjuje sve otrove. Baš kao i bijeli sljez, izuzetno je koristan kod problema s dišnim putovima, poput prehlade, kašlja ili pak bronhitisa. Također, povoljno djeluje kod iritacija probavnog sustava. Kada je u pitanju vanjsko korištenje, sljez se koristi kod problema sa reumom, a ima i umirujući učinak kod svrbeža na koži. Učinkovit je i kod problema s proširenim kapilarama na licu, kao i kod akni te staračkih mrlja.