Čubar

Čubar

Čubar je poznat i pod imenima bresina i kubar, a riječ je biljci koja mirisom i okusom dosta nalikuje papru pa se stoga najčešće upotrebljava kao začin. Raste uglavnom na osunčanom, kamenitom ili vapnenastom tlu. Riječ je o samonikloj biljci, no može se uzgajati i u vrtu. Koristi se cijela biljka, zajedno s korijenom, a prije upotrebe treba je sušiti u hladu, na suhom i prozračnom mjestu. Bere se neposredno prije nego što procvjeta.
Čubar se od davnina koristio u kuhinji, no i njegova ljekovita svojstva bila su dobro poznata u narodnoj medicini. Stari Rimljani koristili su ga tako kao afrodizijak, dok su se u srednjem vijeku ovom biljkom liječili paraliza i proljev. Vergilije je opisivao čubar kao vrlo mirisnu biljku, koju je uzgajao kao hranu za pčele. Naime, pčele je jako vole i preporuča se saditi je oko pčelinjaka.
Čubar je, među ostalim, izvrstan za probavu jer potiče oslobađanje plinova iz crijeva i smanjuje nadutost nakon konzumacije teških jela. Osim toga, pojačava izlučivanje mokraće, a izuzetno je koristan i u borbi protiv crijevnih parazita. Koristan je i za osobe koje boluju od astme jer ublažava napadaje, dok dišne putove čisti od nakupljene sluzi. Također, koristi se i kod grčeva u želucu i crijevima. Ova biljka posjeduje antiseptička, kao i antivirusna svojstva.

 
 
 
Pregled svih savjetnika