Fenomen osjećaja duhovne povezanosti

Danas je praktički nemoguće za muškarca i ženu održati dobru vezu tijekom vremena, osim ukoliko između njih postoji duhovna povezanost. Kad govorimo o prepoznavanju, o osjećaju kao da nekoga koga smo tek upoznali zapravo odavno znamo, osjećamo ispravno, jer zaista srećemo nekoga koga odavno poznajemo, odnosno dušu s kojom smo u jednom ili više prošlih života imali nekakav odnos. Nije nužno da ćemo sresti ljude s dušama s kojima imamo dogovor, no kada ih sretnemo, osjetit ćemo duboko prepoznavanje. Može se dogoditi da osjetimo povezanost i s nekim za kog nećemo osjetiti duhovnu privlačnost, već neobičnu povezanost, osjećaj kao da pripadamo nekoj istoj nevidljivoj zajednici. To će biti duše koje nismo nikada susreli u bilo kojem prošlom životu te s njima nemamo nikakav duhovni dogovor, duše prema kojima osjećamo sklonost. U svakom životu učimo ono što je zaista važno, a to je jedino i uvijek – samo ljubav, bez obzira prema kome ili čemu. Podsjećanja na pozitivne osjećaje, na privrženost, ljubav i dobrotu su nužna jer ćemo ih prenositi i u duhovnu sferu drugih života. Životne priče i osobna iskustva nas uče da vjerujemo kako u nekom odnosu bilo koje vrste “nismo bili suđeni”. No to nije točno, svatko tko nas je privukao ili kojeg smo privukli u svoj život ondje se našao s razlogom.