Iscjeljivanjem predaka iscjeljujemo i sebe

Na naš život utječe baština najmanje sedam generacija, jer, kako se nasljeđuju fizičke karakteristike tijela, tako se prenose i emocije, način reagiranja na izazove, sposobnost da se bude sretan. Prenose se i one loše stvari, kao što su: depresija, ovisnosti, bolesti, stavovi, a često se u obiteljima znaju ponavljati skoro identični tragični događaji. Osjećate kao da vas u životu nešto guši, da nosite na svojim leđima težinu i odgovornost drugih, da ne možete disati slobodno i živjeti svoj život. Najvažnije je naučiti prepoznati što nam je potrebno od tih predačkih nasljeđa, a što nije. Nikome nije potreban strah, patnja, ili stav da je život težak za življenje. Preci su izvor svega toga, a ako su izvor – moraju biti i ključ da se ono pogrešno ispravi. Na neki način, da bude bolje i njima koji su prešli u taj drugi svijet, a i – nama. Kolektivna povijest često se ponavlja: mi stojimo na ramenima naših predaka, mi smo sadašnjost i rezultat prošlosti. Pretci i dalje ostaju povezani sa nama, pa tako primjerice u Nigeriji mrtve sahranjuju u blizini kuće jer smatraju se da su još živi jer – njihova duša i dalje živi. Stoga im treba odavati poštovanje, ponekad i “popričati” sa njima. Oni i dalje žive u nama i kroz nas, i ako ne poštujemo pretke, ne prihvaćamo i ne poštujemo veliki dio sebe. Uz rad sa energijama predaka izazov je kako privući od njih ono što je dobro i neutralizirati ono što nije.