Je li dugovječnost zapisana u genima

I nakon brojnih pokušaja stvaranja “eliksira mladosti”, do danas se nijedan od njih nije pokazao djelotvornim. I dalje smrt predstavlja nelagodu koja se pokušava odgoditi, pri čemu su se znanstvenici posvetili se rješenju zagonetke života i smrti istražujući genetske osnove starenje i dugovječnosti. Za razliku od prije, naziv je drugačiji – govori se o “regenerativnoj medicini”, “presađivanju tkiva” ili “biogerontologiji”, a ne o “eliksiru mladosti” – ali osnovna ideja je ista; starost nije neizbježna; znanost će nam pomoći zaustaviti je. Većina gena prate nas u svakodnevnom životu, putem tzv. mehanizma interakcije gena i okoliša – kada jedemo, pijemo, uzimamo lijekove, vježbamo, borimo se sa stresom i umorom, pa čak kada smo zaljubljeni. Istraživanja su krenula od eksperimenata sa životinjama, u kojima se pokazalo da dugovječnost doista jest nasljedna. Starenje nastaje zbog “istrošenosti” naših stanica; naše tijelo brzo se oporavlja kada smo mladi, ali njegova sposobnost obnavljanja smanjuje kada ostarimo. Dotrajalost stanica nas s vremenom obuzme u obliku bolesti povezanih sa starenjem kao što su rak, artritis i alzheimerova bolest. Iako se u području genetike isprepliću istraživanja provedena na ljudima i ona provedena na životinjama, očito je da se znanost postupno približava “eliksiru mladosti”, a budućnost će pokazati hoće li ga doista i otkriti te, ako da, hoće li ga znati podijeliti na pravedan način.