Kako se razvijala aromaterapija?

Već su Egipćani, antički Grci, i Rimljani poznavali aromaterapiju, a iz preostalih je spisa vidljivo da je još u srednjem vijeku pomagala u sprečavanju zaraze. Koristili su je i iscelitelji Kine, Tibeta, Indije i srednjeg Istoka, a na njoj je gotovo u potpunosti zasnovana i medicina staroga Egipta prije otprilike pet tisuća godina.
Svi smo čuli priče o prelijepoj Kleopatri i kupkama od mlijeka, ali istina je kako je egipatska kraljica uživala u čarima aromaterapije koja joj je bila najdraži način njegovanja tijela, ali i duha. Ubrzo su stari Grci i Rimljani također počeli koristiti raznovrsno bilje kako bi iz njega izvukli mirisna i ljekovita sredstva koja su onda primjenjivali u masažama, liječenju, ali i kozmetici. Nekoliko stoljeća poslije, zahvaljujući Arapima, došlo je do proizvodnje mirisnih ulja. Arapi su ih počeli izrađivati nakon što su usavršili destilaciju ekstrakata biljki i izradili recepture za višenamjenska aromatizirana ulja. Terapija biljkama se u istočnim civilizacijama koristila čak paralelno s akupunkturom, a u srednjovjekovnoj su Europi biljke korištene za prekrivanje podova da bi se oplemenio prostor kao i spriječilo širenje zaraza. U novijoj je povijesti 1937. godine francuski kemičar Rene Maurice Gattefosse po prvi put uveo pojam aromaterapija, a ocem aromaterapije se smatra i zato što je prvi shvatio pravu vrijednost eteričnih ulja; nakon što se slučajno u laboratoriju opekao pa refleksivno uronio ruke u ulje lavande. Na njegovo čuđenje i oduševljenje opekotine su ubrzo prošle pa je s tim činom rođena moderna aromaterapija. Tako je Gattefoss, iako nije prvi pisao o njihovim blagodatima, bio prvi koji je eterična ulja koristio u svrhu terapije i koji je prepoznao terapijsku primjenu eteričnih ulja kao disciplinu.