Kanibalizam – mentalna bolest

Riječ kanibalizam dolazi prvo od španjolske riječi za Karibe, da bi kasnije potvrdila svoje značenje zbog zapadnih Indijaca koji su tako nazivali praksu jedenja mesa ili unutarnjih organa. Izraz je kasnije proširen i na zoologiju, pa danas kanibalizam u životinjskom svijetu isto znači ubijanje pripadnika svoje vrste zbog konzumacije njihovog mesa. Kanibalizam je bio raširen među mnogim kulturama svijeta a u u 19. Se stoljeću nastavio prakticirati u nekim kulturama zapadnog Pacifika. Do danas se može naći u tropskim dijelovima Afrike.

Primjer iz dalje povijesti su neandertalci koji su također jeli ljudsko meso, tako da neki povjesničari čak vjeruju da je prvi anatomski moderan čovjek zapravo pojeo zadnje neandertalce.

Pretpostavlja se da ljudi prvotno nisu jeli jedne druge da bi preživjeli. Ipak u ljudskoj naravi nije ubiti nekoga da bi ga pojeo, pogotovo kad u blizini ima životinja i biljaka kojima se može prehraniti. Mnoga su plemena zato jela tijela (ili njihove djelove) iz prijateljskih (ili neprijateljskih razloga) – da bi dio njihova prijatelja, osobe koje su poštivali nastavio živjeti u njima ili da bi do kraja porazili svog suparnika tako što su mi iščupali i srce – hrabrost – i pojeli ga. Kanibalizam je dugo prakticiran u Novoj Gvineji i u dijelovima Solomonskih otoka. I danas najpoznatiji ostaje Fiji kao otočje kanibalizma gdje su čak i dokumentirane brutalne prehrambene navike stanovnika.

Čak su i nakon 19. stoljeća zabilježeni brojni slučajevi kanibalizma do kojeg je dolazilo isključivo u očaju gladi, najčešće u ratovima. Na žalost, ljudi se i danas ponekad nađu u takvim situacijama pa je poznat i slučaj rušenja Urugvajskog air forcea, gdje su preživjeli jeli mrtve suputnika da bi tako opstali. Postoje naravno i psihički bolesni ljudi koji uživaju u samom činu zbog kojih je kanibalizam ušao i u psihijatrijske knjige kao mentalna bolest.