Kineski vrtovi

Kineski vrtovi prvotno su nastali u središtima moći, domovima bogatih i oko religioznih mjesta, a predstavljali su pokušaj rekonstrukcije savršenstva i jedinstva prirode i ljudskih bića, Neba i ZemIje. U Kini se oblikovanje pejzaža ravna po istim filozofskim principima kao i druge umjetnosti. Izraslo je iz spajanja konfucijanskog koncepta umjetnosti, kao nešto stvoreno ljudskom rukom, ali modelirano iz prirode, i taoističkog vjerovanja u superiornost prirodnog svijeta kao umjetničke forme. Ovo je rezultiralo nekim od najdramatičnijih, pa ipak najspokojnijim mjestima na svijetu. U Kini se vrt i dom smatraju jednom cjelinom. Vrt se uvlači u kuću kroz prozore i rebraste žaluzine, dok zidovi služe kao pozadina za pomno odabrane biljke. Kineski vrtovi projektirani su tako da zadovolje ljudska bića i njihove aktivnosti pa su važan dio zgrada, bilo one za rekreaciju, vidikovac ili zvjezdarnica. Kineska domaća arhitektura odredila je glavni koncept oblikovanja pejzaža. Kuće su se gradile duž tri strane središnjeg dvorišta, a prazno središte je važna odlika Feng Shuia. I dok bi zapadni arhitekti možda popunili središta pridruženih prostora geometrijski poredanim lijehama, taoističko viđenje prostora leži u njegovom potencijalu. Prostor ne predstavlja beživotnu prazninu, već energetsko područje koje pršti mogućnostima. Zidovima je dano značenje umetanjem prozora koji su gledali na vanjski svijet, stijene su oživljene šupljinama i pukotinama koje su im davale osobnost. U skladu s taom, ljudska aktivnost nikada ne bi trebala diktirati oblik prirodnog svijeta, budući da bi svim stvarima trebalo dopustiti da se prirodno razviju. Tako se oblikovana stabla I grmovi mogu vidjeti u zapadnjačkim vrtovima, ne pojavljuju u kineskom vrtu gdje se dopušta razvoj prirodnih oblika stabala. Koja god se promjena poduzme u kineskom vrtu, rezultat mora prirodno izgledati. Ribnjaci, jezera i brda, svi sliče onima prirodnim. Estetski principi koji su utkani u sve kineske umjetničke forme, a isto tako i moralni i etički principi na kojima počiva društvo, baziraju se na promatranju i interpretaciji prirodnog svijeta. Ljudske osobine uspoređuju se s prirodnim pojavama poput kamena, bambusa i cvijeta. Planine i voda, koje su sastavni dio proučavanja Feng Shuia, predstavljeni su u velikom broju kineskih vrtova i slika.