Kiselica

Kao što joj i samo ime govori, kiselica je biljka specifičnog kiselog okusa. Na našem je području poznata i pod nazivima kisela djetelina, slanica, kiseljak ili zečja djetelina. Osim okusa, ovu biljku karakterizira i specifičan miris, koji dolazi od oksalne kiseline. Samonikla je na livadama i pašnjacima i uz rubove polja, no ponekad se sadi u vrtovima. Kiselica je poznata od davnina i često se koristila kao dodatak jelima. Bogata je vitaminom C, željezom, klorofilom i karotenoidom. U prošlosti se vjerovalo da je, među ostalim, učinkovita kod trovanja i infekcija. Ova biljka ima diuretička svojstva, a djelotvorna je i kao sredstvo za čišćenje krvi. Osim toga, kiselica može pomoći za snižavanje povišene tjelesne temperature, kao i kod problema s mokraćnim putovima. Povoljno utječe na probavni sustav, a koristi se i kod problema s želucem i crijevima. Također, potiče apetit i ublažava depresiju. Posebno je preporučljiva kod pojedinih kožnih bolesti, no za tu se svrhu koriste pripravci namijenjeni vanjskoj primjeni, odnosno nanošenju na kožu. Kiselica se koristi svježa, kao povrće, ili pak kao dodatak kuhanim jelima, no od nje se ujedno mogu raditi i sokovi, kao i ljekoviti pripravci poput čajeva ili uvarka, koji se, ovisno o tegobi, izrađuje od lista, korijena ili pak sjemena. Sjeme i korijen koriste se najčešće za ublažavanje bolova u želucu, kao i za zaustavljanje proljeva. S druge strane, nipošto je ne bi smjele koristiti osobe koje imaju bilo kakvih problema s bubrezima i mokraćnim mjehurom, ili pak boluju od artritisa, reume ili gihta.