Kupina

Samonikla bodljikava kupina pripada obitelji ruža, a njezini ukusni sitni plodovi sazrijevaju u razdoblju od kolovoza do listopada. Ljekovita svojstva ove biljke poznavao je još rimski povjesničar Plinije, koji je primijetio njenu učinkovitost kod ublažavanja upala u ustima i probavnim organima. Za liječenje probavnih organa kupinu je preporučivao grčki liječnik Dioskorid.
Zanimljivo je da su izuzetno zdravi čak i njeni nezreli, još svijetlo crveni plodovi, pa se tako koriste kod liječenja pojedinih probavnih tegoba. Kada potpuno dozriju, poprimaju tamnu, gotovo crnu boju, a osobito su korisni za ublažavanje upale grla i usne šupljine te ubrzavanje zalječenja upale krajnika. Uz to, zrela kupina značajno poboljšava cjelokupnu probavu. Konzumira se najčešće svježa, ili se pripremaju sirupi, pekmezi i poznato ljekovito kupinovo vino. Ipak, ljekovita svojstva nisu karakteristična samo za plodove pa ih tako posjeduju i listovi, cvjetovi, korijen te mladi izdanci. List, primjerice, sadrži više vitamina c od samog ploda. Kupina je korisna za smanjenje želučane kiseline, liječenje rana, jačanje desni i ublažavanje zubobolje, kao i kod kašlja, groznice ili migrene. Također, pripravci mogu biti učinkoviti u liječenju infekcija, kao i kod krvarenja. Osim toga, djelotvorna je i protiv hemeroida, te kod kožnih oboljenja poput lišajeva ili akni. Različiti dijelovi biljke koriste se ovisno o oboljenju. Za izradu ljekovitog čaja upotrebljavaju se fermentirani listovi kupine, najčešće u kombinaciji s listovima maline. Od učinkovitih pripravaka valja izdvojiti i naljev, kupelji, kao i uvarak koji se, među ostalim, koristi za grgljanje.