Ljekovita svojstva gorušice

Gorušica je kiselkasta biljka koja raste uglavnom na poljima i uz putove, odnosno na vapnenastim i glinastim područjima u Europi. Poznato je nekoliko njezinih vrsta, a jedna od njih, bijela gorušica, ubraja se među prve biljke koje je čovjek kultivirao. Poznato je da je korištena još u vrijeme antičke Grčke, kao dodatak jelima, zbog svog intenzivnog i specifičnog mirisa i okusa. No, osim u kuhinji, gorušica se od davnina rabila u ljekovite svrhe. Hipokrat je tako bijelu gorušicu, među ostalim, preporučivao kao lijek protiv probavnih smetnji.
Danas gorušicu poznajemo uglavnom kao sastavni dio senfa. I u prehrani i u liječenju koristi se isključivo ekstrakt njeno sjeme. Budući da ima snažan utjecaj na želudac, ne bi je smjele konzumirati osobe koje pate od bilo kakvih želučanih tegoba.
Osim zbog okusa u jelima, gorušica se i danas, u različitim oblicima, koristi u ljekovite svrhe. Izvrsna je protiv začepljenosti, ublažava kašalj i upalu grla, a ujedno potiče izlučivanje mokraće. Korisna je kod problema sa reumom, kao i kod gihta. Crna gorušica ima slična svojstva, no uz to snižava povišenu tjelesnu temperaturu, pomaže kod vrtoglavice, astme i svih vrsta bolova. Upravo se od ove vrste rade učinkoviti oblozi, kupelji i drugi pripravci, čije je glavno svojstvo izvlačenje upala, pa su osobito korisni kod upala unutrašnjih organa prehlade, kašlja i neuralgičnih bolova.