Nastanak astrologije

Vrlo teško je odrediti točan početak kada su se ljudi počeli baviti astrologijom. Već od najranijeg doba prizor zvjezdanog neba je ostavljao vrlo snažan dojam na naše davne pretke, što potvrđuju slikarije na zidovima spilja iz kamenog doba. Sunce, mjesec, istaknute sjajne zvijezde i planeti kasnije su postali sastavnim dijelom svih svjetskih mitologija. Što se arheologa tiče, oni nastanak astrologije poistovjećuju sa stvaranjem prvih pisanih dokumenata u kojima se spominju predviđanja nastala uz pomoć bilježenja nebeskih pojava. Njihova starost seže do otprilike 2000 do 3000 godine prije Krista.

Smatra se da se astrologija po prvi puta počela prakticirati u području Mezopotamije (sadašnji Irak). Tu je u vrlo kratkom vremenu nastao niz vrlo naprednih civilizacija koje su načinile ogromni iskorak i postavile temelje kasnijeg razvoja Egipta. Astrologija je u tom početku, a i kasnije, bila neraskidivo povezana s astronomijom, s tom razlikom što se astronomija više bavila samim matematičkim izračunima, a astrologija u nebeskim fenomenima tražila filozofsko značenje.

Prvi astrološki zapisi uglavnom su sadržavali tek štura bilježenja pozicija planeta obzirom na pojedine istaknute zvijezde iz kojih su se izvodila predviđanja vezana uz sudbinu čitave zajednice. Može se reći kako je u to vrijeme astrologija bila prije svega usmjerena na globalna događanja, ne obazirući se pri tome na pojedinačne živote. Isto tako, ta početna astrologija je u mnogo čemu bila prakticirana kao divinacijska vještina jer je osim promatranja zvijezda i planeta uključivala i bilježenje svih okolnih pojava, poput krikova životinja ili meteoroloških pojava.

Uz astrologiju je vezan jedan zanimljivi fenomen. Osim u Mezopotamiji ona se pojavljuje unutar velikog broja starih civilizacija, neovisno o geografskoj širini i duljini. Nju su proučavali od Egipta, Kine, Indije, pa sve do Asteka i Maja. Pri tome je začuđujuće što sve te civilizacije zadržavaju sličnu simboliku planeta i zodijakalnih znakova. Iako često puta bez ikakve povezanosti, svi ti drevni narodi su bez greške na sličan način tumačili ono što su vidjeli na nebu. Takve koincidencije je vrlo teško rastumačiti. Oni koji to pokušavaju najčešće se pozivaju na Junga i njegovu teoriju kolektivnog nesvjesnog, ili pak astrologiju doživljavaju kao nasljeđe prijašnje civilizacije Atlantide.