Neobična vjerovanja o običnim bolestima: Kad se bog i vrag upletu

Tijekom ljudske povijesti, božja je intervencija bila sveprisutna. Bogovima se zahvaljivalo za darove, ali isto se tako smatralo kako je bilo kakva bolest, elementarna nepogoda pa i loš urod posljedica božjeg gnjeva. Isto se vjerovalo za epilepsiju, koja se nazivala božanskom bolesti, svetom bolesti i ukletom bolesti. U drevnoj se grčkoj vjerovalo se da je boginja Mjeseca, Selena, napadajima epilepsije kažnjavala sve one koji su je na bilo koji način povrijedili. Vjerovali su da ta bolest dolazi direktno od bogova odnosno da je posljedica tzv. lošeg zraka koji je bačen na ljudsku dušu. Ovisno o simptomima koje je oboljeli iskazivao, stari su Grci epilepsiju pripisivali i bogu Posejdonu i božici Kibeli. Ako je oboljeli vikao zbog bolova, smatralo se da je to kazna Posejdona koji je bog mora i potresa, a ako je škrgutao zubima, za sve je bila kriva božica prirode, Kibela. Gubavost je posljedica božje odmazde Gubavost se u srednjem vijeku smatrala božanskom odmazdom. Vjerovalo se da su žrtve gubavosti za to same krivo, odnosno da je bolest posljedica njihove zloće i osobnog grijeha. Guba je bila bolest i tijela i duše. Gubavci su se stoga smatrali prijetnjom društvu, ne samo zbog tjelesnog stanja već i zbog moralnog raspadanja koji je posljedica njihovog zlodjela i grijeha. Mentalne bolesti izazivalo je prokletstvo vještica U srednjem vijeku, ljudi koji su patili od mentalnih poremećaja i bolesti bili su posebno izopćeni u društvu. Vjerovalo se da su njihove bolesti posljedice prokletstva vještica, čarobnjaka pa čak i samog vraga. Najčešći srednjovjekovni tretman za mentalne bolesti bio je egzorcizam. Tijekom renesanse, spaljivanje mentalno oboljelih smatralo se tretmanom za liječenje navedenih bolesti.