Odvažiti se na duhovno putovanje

Svako pravo duhovno putovanje je potraga. Drugim riječima to znači da odlučujemo nešto otkriti. Ne bilo što, nego tko smo. Duhovni put daje nam resurse da se nosimo s nedaćama. Ono nam pomaže da razumijemo koji su naši izazovi, i kako da ih nadiđemo. Duhovno putovanje iziskuje hrabrost, rizik i duboko povjerenje. Ići duhovnim putem pretpostavlja potpuno i neopozivo preuzimanje odgovornosti za sebe i svoje postupke, misli, osjećaje, raspoloženja. To zahtijeva beskompromisnu iskrenost prema sebi te otvorenost i spremnost na suočavanje i s tamnom stranom vlastita bića. Kada se nevoljko uputimo na duhovno putovanje, nalazimo se na neugodnom mjestu: tami. U mraku neznanja. Zapravo, što se dalje zaputimo na svoje duhovno putovanje, nalazimo da moramo ostaviti ono što nam je poznato i ući u nepoznati teritorij. Takvo je stanje nelagodno. I mnogi ljudi upravo na ovom trenutku odustaju od duhovnog puta. Duhovne krize mogu se pojavljivati tijekom cijeloga života, od ranoga djetinjstva do pozne starosti i manifestirati se na razne načine. Često su praćene intenzivnim emocijama i vizijama poput slika smrti i ponovnog rođenja, “susreta” s raznim mitološkim bićima, nekontroliranim drhtanjem tijela, naglim napadima plača i slično. Zapravo kod duhovnog putovanja nemamo izbora jer već jesmo na njemu. Na putovanju koje se zove “život”.