Poganski rituali buđenja proljeća i seksualnosti

Društvo iz dana u dan napreduje, razvijaju se znanost, tehnologija i medicina, a nasuprot tome još se uvijek štuju neki poganski običaji. I koliko god društveni sistemi i religije utjecali na čovječanstvo, poganstvo zapravo nikada nije ni nestalo i vjerojatno nema te religije koja će izbrisati neka poganska vjerovanja. Prema magijskom kalendaru, prema kojem se neki pogani ravnaju, dolazak proljeća označava razne stvari. Tako je npr. 30. travnja poznat kao najveći crnomagijski praznik – Beltana. Ovaj dan, koji i danas poštuju pogani diljem svijeta, označava sredinu između proljetnog ekvinocija i ljetnog solsticija. Beltana je zapravo praznik koji podrazumijeva radost, slavi ženu i plodnost, te ritualno spajanje kozmičke ženske i muške energije. Produkt toga je bujanje prirode kao jedne od najlijepših kreacija božanstava.
Beltane su u drevna vremena obilježavali i stari Kelti, odnosno druidi (inače odlični astronomi) koji su dijelili godinu na nekoliko perioda prema kretanju Sunca. Beltane su se uvijek slavile u noći između 30. travnja i 1. svibnja kada su se, u čast keltskih bogova palile baklje i logorske vatre. Iz praktičnih je razloga kroz dim vatre provođena stoka (da joj se koža oslobodi parazita koji su se nastanili tijekom zime) a ljudi su vatru preskakali. Tako su unosili u sebe plamen koji je simbolizirao novi život i Sunce. Jedan je ritual, možda i najznačajniji poganski običaj u prazniku Beltane, uključivao i ritualno zbližavanje muškarca i žene kao simbol spajanja muške i ženske energije, odnosno boginje i boga. No, to nije bilo besmisleno kako se na prvi pogled možda čini –to se prakticiralo baš kada se zbog dužih i sunčanih dana prirodno i spontano stimuliraju hipofiza i seksualnost. Smatralo se da je za Beltane pravo vrijeme i za magiju plodnosti ako žena do tada već nije zatrudnjela. Bio je to dan u poganskom kalendaru koji je rezultirao sa više trudnoća nego ijedan drugi dan u godini…