Pretjerana potreba za ljubavlju

Potreba za pripadanjem i ljubavlju, privrženost, odanost i ljubav stvaraju odnos s drugim ljudima. To je potreba za poštovanjem i samopoštovanjem, da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Ljubav se može uočiti i kod ljudi koji su prestari za spolni odnos. I kod njih je prisutna želja za prisnošću, fizička i psihološka, želja da se osame, tajni jezik, osjećanje plemenitosti, želja da se daje i ugodi. Razmišljajući da vam je u životu ljubav aposlutno potrebna, nanosite sebi više štete nego koristi. Kada ste uvjereni da vam je ljubav potrebna bit ćete skloni brinuti o tome koliko mnogo i koliko dugo će vas partner voljeti. Ako procijenite da mu je dovoljno stalo, brinut ćete se hoćem li ta ljubav trajati i sutra. Takvim razmišljanjem, vašim brigama u vezi ljubavi nema kraja! Ako vam je ljubav uvijek potrebna, stalno se morate ponašati kao netko tko se može voljeti. I kada posjedujete osobine vrijedne ljubavi, nemoguće je pokazivati ih uvijek. Uvjereni da morate biti voljeni moguće je da ćete pokazivati i ponašanja kojima podilazite partneru i tako ćete odustati od sebe. Pretjeran trud da dobijete ljubav i priznanje od osoba koje su vam bitne, njima može biti iritantan i na taj način možete im postati dosadni. Pretjerana potreba za ljubavlju uvijek prikriva osjećaj bezvrijednosti. Pametnije je prihvatiti sebe. Opsesivna trka za ljubavi u svojoj osnovi ima potrebu za dokazivanjem vlastite vrijednosti. Mislite da vrijedite onoliko koliko ljubavi dobivate od drugih. Način da se izađe iz tog začaranog kruga je samoprihvaćanje. Važno je prihvatiti sebe zbog toga što jeste, a ne zbog onoga što drugi misle o vama.