Psovanje – oličenje prostakluka ili vid ispoljavanja emocija

Od malena nas uče da psovanje i nije baš najljepša navika. Uče nas da vulgaran govor ne daje prostora osobi da pokaže koliko je pronicljiva, bistra, inteligentna i suosjećajna i da je psovanje odraz lijenosti, nemara i nemaštovitosti te da takav govor utječe na naš um. Uvredljive rečenice, koje prkose bontonu, upotrebljavaju i mladi i stari, djeca, pa čak i životinje poput papiga. Možemo reći kako je to zajednički dio ljudske prirode. Istraživanja liječnika i psihologa pokazuju kako psovanje ima brojne zdravstvene blagodati, a i rješava nas stresa. Psovanje povećava broj otkucaja srca i adrenalin što kao posljedicu ima veću toleranciju na bol. Kad su ljudi u stresnim situacijama, smanjuje im se produktivnost, ako im se kaže da ne smiju psovati. U suprotnom, psovke im pomažu da se lakše nose sa stresom. Za ljude koji se oporavljaju od raka ili imaju dugotrajne kronične bolesti, psovanje pomaže da uravnoteže emocije. Svjesni smo činjenice kako će se psovanje zauvijek smatrati primitivnim i bezobraznim ponašanjem. No razna su znanstvena istraživanja pokazala kako upravo psovke političare čine popularnijima, djeca ih koriste kako bi privukla pažnju, a moderna medicina kako bi shvatila kako ljudski mozak funkcionira.