Radiestezija – drevna vještina

Radiestezija je drevna vještina koja se temelji na osjetu zračenja, odnosno uočavanju pojava koje nisu vidljive okom. Prvi pisani tragovi o korištenju ove vještine sežu do čak dvije i pol tisuće godina prije Krista. Riječ je o kineskim spisima u kojima se spominje korištenje rašljarstva, odnosno rad carskih službenika koji su bili školovani da pretražuju teren, kako se nastambe ne bi gradile na mjestima djelovanja zlih duhova. Stari Rimljani koristili su je pri traženju vode i biranju lokacija za svoje građevine, a kroz povijest se, među ostalim, koristila i pri rudarskim poslovima.

Radiestezija se najčešće obavlja uz pomoć pribora, od kojeg se najviše koriste rašlje i visak. Služi nam kako bismo pronašli energiju, odnosno zračenja koja dolaze iz okoline, atmosfere ili pak podzemlja, a mogu biti prirodnog ili umjetnog porijekla. Primjerice, dugotrajna izloženost negativnim geopatogenim zračenjima s vremenom može dovesti do cijelog niza tegoba i bolesti. Prisustvo takvih zračenja utvrđujemo upravo uz pomoć radiestezije, pa loše posljedice njegovog djelovanja možemo znatno ublažiti, ili djelovati preventivno.

Iako se teoretski ovom vještinom može baviti svatko, ozbiljna radiestezija zahtijeva prije svega visoki stupanj osjetljivosti osobe, kao i veliku sposobnost koncentracije, nepostojanje energetskih blokada, ali i stabilnost.