Što mozak radi kad nam je srce slomljeno?

Da biologiju i znanost ne može pobijediti ni ljubav, dokazuje i proces koji se u našem mozgu odvija jednom kad se razdvojimo od voljene osobe. Dokazano je naime kako tijekom bolnog prekida u nama divljaju hormoni a naš mozak traži sreću koju je kraj te osobe dobivao; znači da ljubav ne samo da boli već nas prekidi tjeraju na nevjerojatne stvari ne bismo li nadoknadili gubitak i zaliječili slomljeno srce.
Svatko tko je bio ostavljen zna da smo tada skloni raditi stvari koje inače ne bismo te da ta vrsta boli zna od nas napraviti neke druge osobe. Pa tako netko bivšem partneru pošaljemo 20ak SMS-ova u 15 minuta, netko nekontrolirano pije svaku večer, dok netko da otkaz ili promijeni stan jer ne mže podnjeti isto okruženje sam. Utješna je činjenica da je ovakvo ponošanje rezutat divljana hormona, i to, ironično, istih onih hormona koji su divljali kad smo se zaljubljivali. Naime 2010. su godine znanstvenici sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu ispitali svoju teoriju na nedavno ostavljenih i još ludo zaljubljenih10 žena i 5 muškaraca. Pri magnetnoj su rezonanci ostavljeni gledali fotke bivših a skeniranja su dokazala da se moždana aktivnost kod njih tada može usporediti s moždanom aktivnošću – ovisnika u krizi. 2Zaljubljivanje je vrlo slično ovisnosti o drogama jer velika bliskost sa dragom osobom aktivira neurone za nagrade u mozgu, a oni okidaju otpuštanje hormona sreće, dopamina. objasnili su znanstvenici.Mozak uvijek želi sve više dopamina, što objašnjava zašto su novi novopečene ljubavnici toliko zaokupljeni jedan drugim. Kako to stanje ne može trajati vječno (jer mozak ne može vječno proizvoditi toliti višak dopamina) s vremenom razina tog hormona postaje manja a mi stabilniji. No još uvijek dobivamo satisfakciju što smo kraj voljene osobe a kad je ta osoba odjednom otrgnuta od nas, ostavlja mozak u želji za sljedećom dozom ljubavnog fiksa I poput nekog u dubinama ovisnosti o drogama, pojačava hormone kako bi vas naveo da odgovorite, objašnjava neurologinja Diane Kelly. No ono dobro u cijeloj priči jest što ovo stanje ne traje v ječno – treba otprilike tri mjeseca da se preboli prekid. Pregled dostupne literature sugerira nam da imamo mehanizam u mozgu koji je dizajniran prirodnim odabirom i čija je zadaća izvući nas iz ovakvih traumatičnih stanja u našem životu. Sugerira da se ljudi s vremenom oporave, bol prođe. Postoji svjetlo na kraju tunela, kaže Briam Boutwell sa Sveučilišta Saint Lewis i dodaje kako se ne trebamo osjećati loše ako smo malo poludjeli dok prolazimo kroz bol odbacivanja – biologiju ipak ni najjači ne mogu pobjediti!