Što to znači prihvatiti se, a što mijenjati se?

Svi znamo da “ne možemo mijenjati druge – možemo samo mijenjati sebe”. Međutim, stalno nailazimo na ljude za koje vjerujemo da se na naš nagovor mogu promijeniti, a oni se iz nekog razloga ipak ne mijenjaju. Za početak, s idejama promjene i prihvaćanja treba biti oprezan. One su varljive jer se za njih vrlo lako uhvatiti, i početi ih koristiti kao zid između sebe i vlastitog iskustva. Tako ideja prihvaćanja može prikrivati zatomljeni vapaj za promjenom. Neselektivno prihvaćanje možda je znak nedostatka snage za promjenom, a ne prihvaćanja. Jednako tako, radikalna fiksacija na razvoj može značiti da ne prihvaćamo ništa manje od ideala kojeg imamo zacrtanog u  glavi. To s jedne strane možda znači ambiciju, no s druge može značiti da svako iskustvo koje ne odgovara tom idealu odbacujemo. Na taj način zapravo mnogo toga propuštamo. Promjena na silu, po tuđim ili nekim univerzalnim principima, dugoročno neće biti produktivna. Osim što ćemo potrošiti mnogo nepotrebne energije jer idemo kontra, uvjetno rečeno, nečeg što nam je “prirodno”, jednako tako postoji velika vjerojatnost da ćemo se nakon nekog vremena opet vratiti tamo od kud smo krenuli. Najproduktivniji put je put shvaćanja funkcioniranja sebe. Tada do promjene dolazi spontano i prirodno.