Svijet kako ga vide astrolozi

Većina astronoma najčešće spočitava astrologiji njezinu neusklađenost sa stvarnim stanjem stvari. Prema njima, astrolozi čine grubu omašku i svoje prognoze zasnivaju unutar geocentričnog a ne heliocentričnog sustava. Time oni jednostavno žele reći kako astrologija nije utemeljena na modernim znanstvenim promišljanjima, nego slijedi davno zastarjele zakonitosti. Pri tome zanemaruju činjenicu da su drevni narodi uspješno predviđali pomračenja Sunca i svoje svete građevine orijentirali prema aktualnim polarnim zvijezdama, dakle itekako bili svjesni okretanja našeg planeta oko Sunca, a ujedno i fenomena precesije.

Koji je razlog zašto većina astroloških sustava koristi geocentrični okvir promišljanja? Razlog je vrlo jednostavan. Astrolozi sagledavaju ljude unutar konteksta u kojem se nalaze. Naglasak njihovih teorija je u postavljanju čovjeka u središte događanja, te na taj način traženja smisla njegovog sveukupnog postojanja. Karta rođenja za pojedinu osobu prikazuje izgled neba onakvog kakvo je bilo u trenutku kada je ta osoba prvi puta udahnula. Baš kao što je taj dah imao subjektivnu simboliku povezivanja neba sa zemljom, tako i ta karta prikazuje sasvim osobnu sliku simboličkog značenja neba za taj posebni trenutak.

U trenucima nastajanja astrologije trebalo je riješiti problem dvodimenzionalnog prikazivanja trodimenzionalnog prostora. Naime, bilo koja astrološka karta ne prikazuje stvarnu situaciju neba, nego njezinu projekciju na ravninu. Ravnina koja se za to u pravilu koristila je bila ona u kojoj se Zemlja okreće oko Sunca, ili iz geocentrične perspektive ona u kojoj se Sunce okreće oko Zemlje (Via Solis). Ta ravnina je još poznata pod i nazivom ekliptika. Razlog tome je što su u prošlosti veliko značenje pridavali pomračenjima Sunca i Mjeseca (eklipse), a upravo je ekliptika ta ravnina u kojoj se ona dešavaju.

Pošto se svih sedam tada poznatih planeta kretalo s manjim odstupanjima unutar ravnine ekliptike, drevni astrolozi su u nastojanjima da odrede razlike u njihovom položaju počeli uočavati pojedina istaknuta zviježđa uz ekliptiku i na taj način formirati ono što je kasnije postalo poznato kao Zodijak. Ukratko rečeno, Zodijak je krug zviježđa koja okružuju ekliptiku i svojom prirodom joj daju simbolički smisao. Iako bi po samom nazivu zodijak pomislili kako je riječ o zviježđima koja simboliziraju pojedine životinje, među zodijakalnim zviježđima ima i onih koja prikazuju ljudska bića (Blizanci, Djevica, Vodenjak), ili čak samo predmete (Vaga). Inače, zanimljivo je da kineski Zodijak prikazuje samo životinje, što navodi na povezivanje astrologije i šamanske tradicije.

U samim početcima astrologije tadašnji svećenici-astrolozi pratili su kretanje planeta u odnosu spram konkretnih nebeskih zviježđa. Zodijak koji su oni koristili bio takozvani konstelacijski i zasnivao se na 12 istaknutih skupina zvijezda različitih veličina. Vremenom se pojavila potreba stvaranja preciznijeg sustava, tako da se nebo počelo dijeliti na 12 jednakih dijelova koja su se više ili manje poklapali sa stvarnim zviježđima. Ovakav Zodijak naziva se sideralni. Zbog pojave precesije sideralni Zodijak više nije mogao pratiti godišnji kalendar, pa je u uporabu polako ušao takozvani tropski Zodijak. Njegovi znakovi više nisu pratili zviježđa na nebu nego dinamiku izmjene godišnjih doba.

U svijetu postoji velika podjela između astrologa koji koriste sideralni i tropski Zodijak. Veliki dio njih jedni drugima osporavaju točnost i ističu svoju metodu rada kao jedinu koja ima smisla. Takva konfrontiranja su uistinu nepotrebna jer obje vrste astrologije imaju smisla. Zodijak sam po sebi nije isključivo ni sideralan ni tropski. Riječ je o arhetipskom simbolu koji se odražava unutar različitih nivoa. Pri tome niti jedna njegova manifestacija ne može slijediti u potpunosti prenijeti originalni arhetipski nivo uređenosti. Iz tog razloga i tropski i sideralni Zodijak imaju svoje nedostatke. U daljnjim tekstovima naše astrološke škole mi ćemo koristiti tropski Zodijak.