Urinoterapija–alternativa medicini ili korak previše?

Urinoterapija–alternativa medicini ili korak previše?

Gotovo da ne postoji tvar koja raste iz zemlje ili pak izlučevina iz životinjskog ili ljudskog tijela koju ljudi već nisu iskušali u svrhu ozdravljenja, pomlađivanja, posvećivanja… Isto je naravno i sa urinom koji je prema vjerovanjima ujedno i antiseptik izvrstan za ljiječenje rana i posjekotina. No tu je priči o njegovoj uporabi tek početak jer je teško i zamisliti za što sve ljudi (još danas) koriste vlastitu mokraću uvjereni u njezino djelovanje. Bez zauzimanja stava za ili protiv, navesti ćemo samo neke od širokog spektra upotrebe urina. U stara vremena putnici i istraživači u izolaciji često pili svoj urin u nedostatku vode odnosno bolje tekućine. Primjećeno je da bi žeđ nestala a putovanja bi se uspješno završila. Slično tome, kada bi se mornari izgubili uslijed oluje ili neke druge vremenske nepogode, morali su dugo vremena piti svoj urin koji ih je navodno držao na životu gaseći žeđ, ali i držao u dobroj formi i bez bolesti dugo vremena. Znalo se i da tibetanske lame obilno koriste urin da bi sačuvali zdravlje na hladnom, suhom i izoliranom Tibetu.
Ove nas priče zapravo uče o tome kako je stav koji manje više svi imamo o urinu kao nečemu prije svega prljavom (pa i otrovnom i sl.), zapravo neispravan. Tako nije neuobičajeno ni da danas u urbanim sredinama naiđemo na medicinski obrazovane pristalice urinoterapije jer ipak kozumacija vlastitog urina i nije nešto najčudnije za što bismo čuli u alternativnoj medicini. I u zapadnim je zemljama inače urinoterapija poznata i sve se više primjenjuje a dokazano je da je bila prakticirana i u stara vremena, pogotovo u Francuskoj za koju postoje zapisi stari tristotinjak godina koji nam govore o njezinoj primjeni u medicini, posebno u stomatologiji.

 
Pregled svih savjetnika
         
Ocjena: 4.5 / 5 (361 ocjena)