Yin i Yang u vrtu

Nigdje dvojnost dvaju suprotnih, pa ipak komplementarnih snaga yina i yanga nije više naglašena nego u vrtu. Jake, čvrste planine, ili stijene koje ih predstavljaju, u kontrastu su s mirnim, dubokim vodama jezera ili ribnjaka. Ljepota jednog jedinog cvijeta naglašenija je kada ga se stavi nasuprot tamne, kamene površine, isto poput svinutih grana staroga stabla promatranih ispred nebeske pozadine. U kineskom vrtu postoji osjećaj spokojnosti, ali ne zato što je beživotan i tih. Tu postoji pokret, a također i zvuk – šum vjetra u krošnjama i zov ptica životinja. Pokret je nagoviješten oblicima stijena kojima se mogu nadjenuti imena poput Čučeći Tigar i Leteći Zmaj, a također i uzorcima na kamenju izloženom vremenskim uvjetima. Savijena debla i zavinute mladice brižIjivo posađenih stabala i grmlja u kontrastu su s blijedim zidovima ili nebom. Drevni kineski vrtovi pružali su pozadinu za društveni život bogatih krugova. Opere, plesovi i glazba ispunjavali su vrtove zvukom. Bili su osvijetljeni lanternama koje su stvarale vlastite prizore. Sve u kineskom vrtu strateški je raspoređeno kako bi naglasilo njegovu ljepotu i utjecaj, te je u vezi sa svime što je oko njega. Vrt oko engleske ladanjske kuće, ispunjen bogatstvom vrsta cvijeća dražestan je na potpuno drugačiji način od onoga gdje je sve što je potrebno da bi stvorilo snažan vizualni dojam, tek jedan krasan kamen ili usamljeni cvijet. Svaka biljka obdarena je yinom ili yangom, ovisno o njezinim karakteristikama ili simbolici riječi koju predstavlja u kineskom jeziku. Perspektiva se u kineskom vrtu rabi na interesantan način. Pogledi, poput onih u vrtovima koje su stvorili veliki Zapadnjački pejzažni arhitekti, sastavni su dio kineskih zamisli, ali s dodatnim naglaskom. Veličine se smatraju relativnima. Ogromna planina iz daljine može se činiti malenom, a mali kamen nadomak ruke može dobiti veliku važnost. Zamisao o “vrtnoj sobi”, koja je bila dijelom Zapadnjačkih nacrta dugi niz godina, također je tradicionalna odlika kineskih vrtova. Stvarani su mali vrtovi unutar velikih prostora, a veći videokrug se otvarao unutar prilično malih područja, rabeći “prozore” koji su pružali pogled u vanjski svijet.