Zašto emocije ne treba silovati?

Zašto emocije ne treba silovati?

Zašto emocije ne treba silovati?

Emocije se smatraju dijelom naše primitivne, animalne prirode. Za razliku od njih, razum bi trebalo predstavljati naše više, spiritualno ja. I nama, kao i životinjama, snažne emocionalne reakcije služe u istu svrhu – da bismo preživjeli. Kad se dogodi nešto što naše tijelo na prvi pogled doživi kao opasnost, u nama se javlja snažna bujica emocija, koja nas u tom trenutku također pripremi na napad ili povlačenje. Terapeuti ističu da se njihov zadatak ne smije svesti na učenje klijenta kako kontrolirati svoje emocije. Radom s pacijentima s težim oštećenjima mozga iskusili su da brisanjem emocija nestaju, na primjer, i preferencije – doslovno ne znamo što volimo, što nam je bitno, čemu stremimo. Ovo posljednje je posebno intrigantno, jer živimo u uvjerenju da sve svoje ciljeve definiramo isključivo na bazi i uz pomoć razuma. Istovremeno, emocije su osnova neke vrste signalnog sistema, neverbalnog jezika kojim svoje namjere komuniciramo drugima. Kada smo u stanju pristupiti svojim emocijama, da ih reguliramo i integriramo, one su vodič kroz život. Kao i sve drugo, emocije mogu skrenuti u pogrešnom pravcu. Ono što je važno razumjeti u vezi s emocijama je da nam se one ne događaju, u smislu da su nam nametnute višom silom i da je naša uloga samo receptivna. U velikoj mjeri ih konstruiramo, čime barem djelimično oblikujemo i emocionalni odgovor onih prema kojima su naše emocije usmerene. Kad osjetite nalet destruktivnih, negativnih emocija bilo koje vrste, uvijek će pomoći to da zaustavite se i izdržite prvih 90 sekundi, a da ne reagirate (osim ako stvarno niste fizički ugroženi). Ulovite svoje misli i porazgovarajte sa sobom – hoće li vam razmišljanje na takav način uistinu donijeti dobro? Što pozitivno propuštate vidjeti u toj situaciji?

Pregled svih savjetnika
         
Ocjena: 4.9 / 5 (376 ocjena)