Zašto proricatelji ne griješe?

U ratnim vremenima astrologija i razne druge vrste predviđanja imaju veliku moć i utjecaj. Od Hitlera do Busha, dvorske astrologe su češće pitali za mišljenje o budućim događajima nego vojne stratege. Ta činjenica ne ovisi toliko o samoj biti astrološke ili neke druge okultne svijesti, koliko o podlozi na kojoj one nastaju, o konstelacijama događaja kad znanstveni parametri postaju nemoćni.

Glavni motiv naših neprijatelja u ovom ratu je mržnja prema Ljepoti, Svetosti i Slabosti, svemu što apelira na Ljudskost, jer ih upravo to razdražuje. Poštuju samo metak. Nije stoga čudno što tu unutarnju gnjilost, prljavost, slinu i smrad hijena-a to je srž bića našeg neprijatelja, bolje može razumjeti mitska svijest svećenika, astrologa, vrača i gataoca, nego znanstveni, vojno-politički um profesionalna političara i generala.

Mitska svijest, koju karakteriziraju snažne, raspršene, nepovezane slike, u prilici je da točnije pogodi jednako raspršenu, nepovezanu stvarnost rata, nego nizovi uzročno-posljedično povezanih činjenica, čime operiraju stratezi. Zato o ovim našim iracionalnim, izokrenutim događajima, kad se izjalovilo sve što su kompetentne i učene glave prognozirale, ljudi s puno većim zanimanjem čekaju što će reći gospođa Biserka, gospodin Fabijan, te mnogi drugi. Ti anonimni proricatelji, koji se nikada ne pojavljuju na televizijskim ekranima i kolumnama visokotiražnih listova, postali su na izvjestan način ličnosti između barda i šamana i dužni smo im to priznati.