Zašto suosjećamo s likovima iz filmova?

Plakanje je ono što nas čini suosjećajnijma, društvenijima i velikodušnijima. Upravo je suosjećanje vrlina vođa i uspješnih ljudi jer je znak visoke emocionalne inteligencije. To znači da ako plačete zbog tužnih scena, imate i nevjerojatne socijalne vještine pa su suze znak emocionalne stabilnosti, a ne slabosti. Fikcija, bilo filmska ili književna najviše povećava sposobnost suosjećanja. Samo oni razvijene empatije mogu se toliko poistovjeti s likom da osjete njegovu patnju, a potrebno je mnogo mašte kako bi se čovjek prebacio u zamišljeni svijet. Jeste li se ikad zapitali zašto uopće gledamo filmove? Čemu plaćati odlazak u kino i gledati tuđe živote kad bismo mogli ostati kod kuće i živjeti svoj, a usput i uštedjeti? Odgovor se nalazi u emocijama – filmovi su izvrstan medijator emocija koji nam omogućuje da proživimo različite intenzivne emocije, i ugodne i neugodne, a opet da smo cijelo vrijeme na „sigurnoj udaljenosti“ te da se nakon završetka filma možemo mirno vratiti u uobičajeni život. Taj prijenos emocija s likova na ljude omogućuje sposobnost empatije, koja je posredovana još uvijek nedovoljno istraženim sustavom zrcalnih neurona. Nije naodmet ponekad se isplakati uz neku dramu ili prestraviti se nekim dobrim horor filmom – dok god nakon filma to iskustvo možemo pripisati drugima i vratiti se u mirnu i sigurnu svakodnevicu.