Bubnjanje kao lijek

Bubnjanje kao terapija opuštanja i tehnika energetizacije koristi se tisućama godina, a tako i danas. Koristi bubnjanja su višestruke – od ljekovitog, učinkovitog djelovanja do stvaranja osjećaja jedinstva s drugima i božanskim. To je temeljni oblik ljudskog izražavanja, poput govora. Vjeruje se da upotreba udaraljki kao oblik muzikalnosti i komunikacije stara je preko 8 milijuna godina. Zvukovi udaranja prisutne su i u životinjskom svijetu (kuckanje dijetlića, lupkanje ticala kod osa…). Bubnjanje smanjuje krvni tlak, otklanja tjeskobu i stres, te liječi anksioznost. Bubnjanje pokreće oslobađanje endrofina pa dovodi do smanjenja boli (što kod običnog slušanja glazbe nije slučaj). Osobito je učinkovito tzv. grupno bubnjanje koje oslobađa potisnute emocije poput tuge i ljutnje kao i snažan doživljaj povezivanja sa svojom unutarnjom snagom. Preporuča se i mladima i starijim osobama. Ručni bubanj se na području terapeutske medicine koristi kao pomoć oboljelima od Alzheimerove bolesti, za poboljšanje memorije te kao pomoć autističnoj djeci za povećanje koncentracije te kod liječenja PTSP-a. Naprava poput metronome ili zvučni zapisi s određenim ritmovima koriste se kod Parkinsonove bolesti i oboljelima od moždanog udara.