Ljekovitost bijelog sljeza

​

Ljekovita svojstva bijelog sljeza, koji na latinskom jeziku nosi naziv Althaea officinalis, poznata su od davnina. Zanimljivo je da riječ althaea potječe od grčke riječi althaino, što u prijevodu znači «izliječiti». Kada je riječ o samoniklom bijelom sljezu, vjeruje se da potječe s područja srednje Azije. Ova izuzetno nježna biljka može narasti i više od jednog metra, a karakteristična je po mekim srebrno sivim dlačicama s kojima je prekrivena, listovima u obliku srca i ružičastim cvjetovima. Cvate u razdoblju od kolovoza do rujna, a za liječenje se koriste svi njegovi dijelovi. Listovi i cvjetovi se beru u vrijeme ljeta, dok se nisu potpuno rascvali, dok je korijen najbolje skupljati na jesen. U prošlosti se bijeli sljez najčešće koristio za omekšavanje tkiva natečenog uslijed infekcija. Također, upotrebljavao se kod problema s prehladama, kao i kod glavobolja, vrućice i začepljenih dišnih kanala. Korijen sljeza ima izrazito ublažavajuće i umirujuće djelovanje pa se koristi kod različitih upala, kašlja, bolesti pluća i grla, probavnih smetnji ili pak kamenaca na bubrezima. Kada su u pitanju cvjetovi i listovi, osobito su učinkoviti kod bronhitisa i bolova u grlu, kao i kod potkožnih upala i konjuktivitisa. Bijeli sljez koristan je, među ostalim, i kod afti u ustima te upala desni.