Brada – puka moda ili dokaz muškosti?

Iz mitoloških nas knjiga promatraju uglavnom bradati bogovi raznih naroda, a taj je simbol muške zrelosti (razlika zrelog muškarca, vođe, od žene ili djeteta) dugo stajao netaknut na licima pravih muškaraca te poštovanih drevnih mudraca. Razvojem i evolucijom čovjeka razvijale su se i razne tjelesne odlike, pa su ljudi tako, one za preživljavanje bespotrebne karakteristike gubili, dok su sticali neke nove mogućnosti i znanja (i danas nam je kao podsjetnik na neupotrebljive dijelove tijela tako ostalo npr. slijepo crijevo). Čovjek je pomalo gubio i dlaku i postajao ranjiviji, ali na nekim je mjestima dlaka sa razlogom ostala i nakon razvoja homo sapiensa. Brada je tako prahistorijskom čovjeku bila prirodna obrana od hladnoće, a ne ukras ili modni dodatak kao kasnije kroz povijest, pa do danas. U to vrijeme, prahistorijski čovjek nije imao potrebu obrijati svoju bradu koja ga štiti – bila bi to čak nerazumna odluka koja se kosi sa zakonima prirode. Kasnije je ta dlaka na licu ostala kao podsjetnik evolucije, da bi napokon postala dokaz muškosti; kao i ono što razlikuje dječake od muškaraca. Kako se razvijala ljudska svijest, mijenjali se klimatski uvijeti (a s njima i civilizacija), potreba da se bradom obrani muškost je nestajala a s njom je nestajala i sama brada. Čovjek se počeo brijati, a čupave su brade zamijenila glatka lica kao dokaz svojevrsne brige o sebi. No prije nego će postati modnim simbolom, brada je čak bila i zabranjena da bi relativno nedavno, čini se, dobila zasluženo mjesto. Naime statistike danas pokazuju da čak 55 posto punoljetnih muškaraca nosi neki oblik brade kao ukras na licu. I premda brijanje više ne označava sramotu i poniženje a brada snagu i čast, nešto manje od pola muške populacije preferira glatka lica. Istovremeno trećina Amerikanaca nosi bradu i odbija se brijati, slijedeći tako svog povijesno popularnog predsjednika Abrahama Lincona kojemu je neobičan oblik brade bio i svojevrsni zaštitni znak.