Duša se čisti uz suze i plakanje

 Postoje razdoblja u životu kad svaka osoba doživi bolne i teške trenutke, toliko neizdrživih da suze jednostavno same teku i pokazuju da smo od krvi i mesa, ranjivi i slabi, da nismo sazdani od kamena. Suze i plakanje su dio naših života i ne treba se sramiti niti bježati od toga. To je prirodno stanje čovjeka baš kao i smijeh, veselje, zadovoljstvo. Suze i plakanje u našim životima imaju pozitivnu ulogu jer se na taj način čisti duša. Novorođene bebe prvo zaplaču kad dođu na svijet s čime pokazuju da su žive, dozivaju majku, traže hranu i pokazuju kroz plač sve ostalo, jer djeca na početku svog životnog puta jedino tako znaju komunicirati. Mnoge osobe su toliko nježna i osjećajna bića da im krivo izgovorena riječ, nečiji krivi pogled mogu dovesti do plača. Postoje i oni koji teško puste suzu što god da prožive. Neki zaista i ne mogu pustiti suzu i sve bi dali da se mogu isplakati, ali jednostavno im ne ide. Takvim osobama zaista nije lako. Nije dobro potiskivati osjećaje u sebi. Kad plačemo oslobađamo se tuge, patnje i boli i svega negativnoga što nam je okupiralo dušu. Suze donose olakšanje i mir.