Istodobna smislenost

Istodobna smislenost

Početkom dvadesetog stoljeća u suvremenoj se znanosti (doduše, radi se o takozvanoj “humanističkoj”, a ne prirodnoj znanosti) pojavila zamisao o mogućem drukčijem objašnjenju povezanosti između određenih pojava u svemiru. Ta se zamisao zapravo javila jednom čovjeku a kasnije su je prihvatili mnogi. Radi se o sinkronicitetu: pojmu kojeg danas gotovo svi spominju i koji je prilično popularan. Međutim, malobrojni razumiju da njegova primjena razbija prevladavajuću paradigmu i pod upitnik stavlja ono što znamo o uzročnosti. C.G. Jung postao je vrlo omiljen među svima koji traže neka skrivena značenja u naizgled slučajnim pojavama. Kad se, primjerice, istodobno s nekom vašom mišlju dogodi neki vanjski događaj, osoba sklona proučavanju sinkroniciteta, potražit će smislenu vezu između te misli i tog događaja. Sinkronicitet je, prema definiciji, neuzročno načelo povezanosti, određuje se kao “smisleno povezivanje dva uzročno nepovezana događaja kroz svijest promatrača.” Jungov sinkronicitet ima mnoge oblike, a doživio je i mnoge teorijske i praktične razrade. Pojednostavljeno objašnjenje sinkroniciteta je da se u pozadini dvije pojave koje se događaju istodobno skriva isti obrazac. Ista inteligencija, ili drugim riječima, iste zakonitosti dovele su do očitovanja dvije različite pojave koje nisu uzročno povezane.

Pregled svih savjetnika
         
Ocjena: 4.6 / 5 (543 ocjena)