Karakter je sudbina

Kakvi ste takav vam je i život – nesumnjivo većina nas ne može prihvatiti tu istinu. Određenu razinu odgovornosti moramo pokupiti. Mnoge psihologije govore o tome da se karakter formira u prvim godinama života i da neki događaj, mogu oblikovati naš karakter za gotovo cijeli život. To se obično odnosi na prve godine života, no često i neki intenzivniji događaji kasnije u životu mijenjaju našu osobnost tj. karakter. Naša razina svijesti ta je koja odražava naš karakter. Naš karakter, osobnost je energija koja odašilje i privlači frekvencije, doživljaje i iskustva. Najviše od svega doživljavamo sebe. Nekima je svakodnevnica dovoljno intenzivna i bolna, pa čak i uz svjesnost o potrebi traženja uzroka u samome sebi, odbijaju vjerovati da toliko događaja na kraju ima poveznicu sa njima samima. Previše je toga da bi se osoba uopće željela zrcaliti u onome što vidi. Mnogo je ružnoga koje ne želimo i ne možemo vidjeti u sebi, pa ga vidimo izvana, kao neprijatelje. Dok god osobno doživljavamo tu ružnoću ona ostaje naša vlastita. Nemogućnost prepoznavanja sebe u svemu oko sebe sigurno je zbog toga što nemamo dobar pregled potpunosti našeg karaktera, naše podsvijesti, naše prošlosti. A katkada smo egocentrično slijepi. Čuti da smo isti kao i netko tko nas izluđuje nas još i više ljuti, i žalosno je kako promatrač može jasno vidjeti nešto što je nama samima pred nosom skriveno. Ako se izdignemo iz rutina i svakodnevnog karaktera možemo stvarati ili mijenjati smisao i značenja. Ako smo determinirani nama samima, to ne znači da su naši izbori ograničeni jer uvijek imamo – izbor.