Kome, zašto i što najčešće lažemo

Psiholozi koji se bave proučavanjem ljudskog ponašanja i laganjem kao jedne od pojava unutar istog, tvrde kako svatko od nas zapravo jako često laže, bez obzira što se uglavnom radi o bezazlenim, takozvanim “bijelim lažima”. Najbolji primjeri sa kojima ćemo se svi složiti su svakako sitne laži (ili nadopune) u životopisima, laži djeci (za njihovo dobro) ili roditeljima (da ih ne uzrujamo), laganje partneru; jer ga ono što ne zna neće ni povrijediti, sitna laž liječniku kako bismo produžili bolovanje, itd, itd – popis je predugačak. No istose tako i nama svima stalno laže, od strane reklamnih kuća i agencija koje nam uvaljuju svoje proizvode, preko društvenih mreža koje bilo koju laž u 24 sata naprave viralnom istinom, pa sve do onih koji na neki nčin upravljaju našim životima – političara – čija su obećanja postala sinonim za – hrpu laži. Ako se upitamo zašto lažemo (i zašto nam se laže) na svakodnevnoj bazi, odgovor će uglavnom biti kako nam upravo te sitne bijele laži zapravo olakšavaju život. I premda ljudi uglavnom znaju kad im se laže, često ćemo nekome (pogotovo ženskom rodu) uputiti kompliment kojim ćemo samo pokušati izbjeći raspravu ili zadobiti njezine simpatije. Tako muškarac neće nikada svojoj kolegici, a kamoli partnerici, reći da joj je guza “narasla”, da više ne izgleda kao da joj je 20 ili da se ne odijeva po njegovom ukusu… I ne samo da najčešće lažemo upravo onima koje volimo i do kojih nam je najviše stalo, već je baš njima upućeno i najviše težih laži. Zato prijateljima, obitelji i partnerima lažemo najviše, te baš zato što ih dobro poznajemo mislimo i da će “laž lakše proći”, ne raćunajući pri tom na to koliko dobro oni poznaju nas… Prema znanstvenim statistikama ljubavni parovi u prosjeku prepoznaju laž u 59% slučajeva, odnosno od deset laži ne primijete svega njih četiri.

Evo kada i što najčešće lažemo svojim ljubavnim polovicama

voljena nas osoba npr. podržava u nakani da prestanemo pušiti. No prvom prilikom podlegnete staroj navici, a na pitanje “Jesi li pušio/la?” odgovarate “Ne”. Takve laži većina ljubavnih parova smatra najštetnijim načinom laganja u odnosu.

Često malo promijenimo istinu. Kad nas na primjer, doma zabrinuta druga polovica pita koliko smo popili vani sa društvom noć prije iskrivljavanje istine bi glasilo “Tri mala piva”. Ali smo propustili dodati i one četiri čaše votke…

Poluistina je izjava koja je doslovno istinita, ali ne pokriva cijelu istinu, pa zavodi na krivi put. Vratimo se na primjer osobe koja mora prestati pušiti. Na pitanje je li pušila, iskreno odgovori da u kafiću nije pušila, ali ne spominje da je pušila na putu do kafića i iz kafića…

Tu su naravno i dobronamjerne laži kao najčešći oblik laganja u odnosu. Osim toga, jedva da ih smatramo lažima. Obično se govore kako bismo zaštitili drugoga (iako povremeno tako štitimo i sebe). Na primjer, znate da voljena osoba želi biti umjetnica, iako iskreno vjerujete da nije talentirana. I tako, kad se vrati kući sa slikarskog tečaja, pokaže vam svoju najnoviju sliku i upita “Reci mi iskreno – sviđa li ti se?”, gotovo je sigurno da ćete nahvaliti sliku kako joj ne biste povrijedili osjećaje….

I premda postoji još puno sivih sfera u govorenju istine, pogotovo partnerima, psiholozi istču kako ne treba biti pretjerano samopouzdan kad je riječ o prepoznavanju laži – prihvatimo li činjenicu da nismo nepogrešivi u otkrivanju laži voljene osobe, izbjeći ćemo i lažnu sigurnost i lakše se prilagoditi neočekivanim situacijama.