Mogu li razdvojeni kreveti partnera spasiti vezu?

Još su stari Rimljani uvidjeli sve prednosti spavanja u odvojenim sobama. Taj običaj je za njih prije svega bio izraz društvenog statusa. S dolaskom kršćanstva bračnim parovima je nametnut običaj da do kraja života dijele istu postelju. Danas je spavanje u odvojenim sobama za mnoge parove postalo je pitanje društvenog prestiža. Spavanje u odvojenim krevetima možda baš ne zvuči najbolje, ali brojna istraživanja pokazju da može imati pozitivne rezltate na partnere i doprinijeti boljem zdravlju pojedinca. Suprotno ukorenjenom vjerovanju, spavanje u odvojenim sobama ne znači da se partneri udaljavaju jedan od drugog, nego da njihova veza postaje još čvršća. Odvojena soba je metafora za osobni, psihički prostor koji je svakom partneru neophodan. U odvojenim sobama svatko se od njih može opustitu, regenerira i slobodno sanja. Ovo razdvajanje budi i jača u njima čežnju za partnerom. Na taj način on i ona postaju maštovitiji i kreaativniji kada se ponovo nađu pod zajedničkim plahtama. Spavanje u odvojenoj sobi udobnije je I ugodnije od djelenja iste postelje, jer „njen miran san ne remeti njegovo glasno hrkanje, njega ne budi njeno čitanje do sitnih sati… a ova vrsta privremene odvojenosti istovremeno budi seksualnu želju kod partnera. Psiholozi tvrde da parovi koji se bar nakratko imaju mogućnost da se preko noći razdvojiti, osjećaju veću potrebu za ponovnim susretom ujutro. Takvi parovi se sa većim žarom upuštaju u nove igre zavođenja te postaju seksualno inventivniji.