Početak svakog odnosa

Prvi znakovi privlačenja, ta sitna treperenja kad nekog sretnemo, čujemo , ugledamo, podsjećaju na početak zimske poledice, kad se na mokrom tlu tu i tamo pojavljuju ledene plohe, koje se više naslućuju nago vide. Mnogi od nas su uvjereni u vlastitu nepokolebljivu vjernost osobe s kojom žive, pa stoga često previde te prve znakove nevjere, koju se najčešće previđa i zanemaruje, a koja je upravo uvod u nevjeru, razgovor. To su najčešće razgovori koji započinju uz kavu ili neko piće nakon posla ili slučajan susret u gradu. Ti početni razgovori uopće se ne odnose ni na što, što bi imalo miris ili boju nevjere, to nisu riječi upućene onom drugom ili drugoj, koje bi opisivale tu drugu osobu, hvalile ju ili kudile. To su najčešće događaji iz vlastitog života, često čak i djetinjstva, koje želimo ispričati toj drugoj osobi, kojih se odjednom živo sjećamo i koje još življe opisujemo. U takvim se rezgovorima, koji postupno postaju sve češći i duži, polako počinju javljati i neke bolne uspomene, neki manji ili veći nedostaci, neke muke koje smo proživjeli, patnje koje smo preboljeli. Pa tako polako počinjemo spominjati i prve ljubavi, uzajamno se obasipajući suosjećanjem i razumijevanjem, jer je eto, toliko toga bilo slično ili gotovo isto, da se odjednom počinjemo pitati kako se nismo ranije sreli.